Marija Pavlović: Ljubav jedne djevojčice i klarineta počela je s ‘Rapsodijom u plavom’

ZAGREB - Nakon pobjeda na brojnim natjecanjima na koje je odlazila još kao učenica i studentica, sada već zrela i afirmirana klarinetistica Marija Pavlović ove godine ponovo ima bogatu žetvu nagrada.

CD koji je snimila za Cantus skupa s izvrsnom pijanisticom i svojom dobrom prijateljicom Martinom Filjak, proljetos je osvojio čak tri Porina. A na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, na kojima je nastupala već pet puta, osvojila je Orlanda.

Život u Belgiji

- Moj koncert bio je na samom početku igara, 16. srpnja, pa nakon toga nisam više ni razmišljala o Orlandu, a kamoli da sam mu se nadala. U kolovozu sam već svirala s komornim sastavom na jednom festivalu u Bugarskoj, odakle sam se vratila u Zagreb, gdje me zatekao poziv da dođem natrag u Dubrovnik - rekla nam je Marija Pavlović telefonom iz Antwerpena, gdje već godinama živi. Kad je čula da je zovemo iz Dubrovnika, iskreno je zavapila “ajme, blago vama”, požalivši se kako se u Antwerpenu već smrzava na 12 stupnjeva.

Budući da je u Dubrovniku napravila svoje prve glazbene korake i sve do prvog srednje išla u glazbenu školu, Dubrovačke ljetne igre bile su joj prvi veliki prozor u glazbeni svijet. Tako je od malih nogu svjesna i važnosti nagrade Orlando, koja joj upravo zbog toga osobito puno znači. Ali, premda je upravo zbog tih početaka mnogi smatraju Dubrovkinjom, Marija ne propušta naglasiti da je zapravo iz Stona, odakle je čitavu osnovnu školu dva puta tjedno putovala u Dubrovnik na nastavu u glazbenoj školi.

Tugaljiv pijev

Marija Pavlović, danas jedna od istaknutih umjetničkih predstavnika Hrvatske u Europi, živi je dokaz važnosti kulturne sjetve za koju su i po najmanjim hrvatskim mjestima zaslužni glazbeni program Hrvatskog radija i djelovanje amaterskih kulturno-umjetničkih društava.

Ljubav jedne djevojčice i klarineta počela je tako što je njeno uho jednog dana privukao, a potom i srce osvojio tugaljiv pijev tog glazbala s radija, u prvim taktovima Gershwinove “Rapsodije u plavom”. Nakon toga opet teško da bi veliki talent bio otkriven da u Stonu nije bilo limene glazbe kojoj se Marija s osam godina pridružila i naučila svirati klarinet i prije nego čitati note.

- Kao i svako dijete igrala bih se sa svim i svačim i svaka bi mi igračka nakon sat vremena dosadila. Ali, kad su mi u ruke dali klarinet, nisam ga se zasitila ni nakon sata, ni nakon dana… tada su mi prvi put rekli da bi moglo biti nešto od mene - prisjeća se Marija Pavlović svog zaljubljivanja u glazbalo o kojem danas govori ne kao o predmetu, nego kao sraslom produžetku svog tijela i svoje potrebe za izražavanjem kroz glazbu.

- Premda su me pokušavali usmjeriti prema drugim glazbalima, recimo flauti, od trenutka kada sam ga prvi put čula na radiju, ja sam željela samo klarinet, jer mi se čini najsličnijim ljudskom glasu i na njemu se najljepše može pjevati - kaže glazbenica koja je Orlanda zaslužila virtuozno i muzikalno “pjevajući” solističku dionicu Rossinijeve Introdukcije i teme s varijacijama u Kneževu dvoru, uz Komorni orkestar milanske Scale.

Ratne godine

U njezinom druženju s klarinetom bila je samo jedna pauza od skoro pola godine kada je počeo rat. Bilo joj je 15 godina kada ju je otac kroz već okupirano područje autom odvezao i ostavio Splitu, odakle je s prijateljicom produžila za Zagreb. Otac se vratio u Ston, gdje je čitav rat bio zadužen za logistiku i opskrbu Hrvatske vojske na prvim linijama, dok su se majka i brat sklonili kod rodbine na Pelješcu. Zabranili su joj da te zime, upravo u vrijeme najžešćih napada na Dubrovnik i okolicu, dođe natrag.

Drugi otac

U tim teškim danima jedina veza s klarinetom bio je papirić u njenom novčaniku na kojem joj je njezin dubrovački profesor klarineta napisao telefonski broj poznatog zagrebačkog klarinetista i pedagoga Giovannija Cavallina. Kada ga se nakon mjeseci odvažila nazvati, on ju je smjesta primio u svoj razred u Glazbenoj školi Pavao Markovac.

- Profesor Cavallin bio je sa mnom vrlo uporan i već nakon mjesec dana s njim, bez obzira na pauzu u sviranju, već sam mogla svirati Weberov Concertino, a uz to, u tim danima odvojenosti od obitelji bio mi je i drugi otac - prisjeća se Marija Pavlović, koju su njezin talent i marljivost dalje vodili na zagrebačku Muzičku akademiju, pa na salzburški Mozarteum te naposljetku u Belgiju.

Marija Pavlović od ove je sezone profesorica na Muziekacademie u Antwerpenu.

Sljedeća sezona

- Strancima u početku nije lako, moramo biti bolji od domaćih da bismo se probili, pa mi zato puno znači ovo mjesto koje sam dobila u konkurenciji osmero jakih belgijskih klarinetista - kaže glazbenica, koja osim solističkih nastupa svira i u komornim sastavima i orkestrima.

Za sljedeću sezonu u Hrvatskoj nema još nijedan angažman, ali je, kaže, bilo puno obećanja od kojih će se neka valjda i ostvariti.

Dopustit ćemo si jedan prijedlog glazbenom ravnatelju Igara Ivanu Repušiću: kao što je prošlogodišnji dobitnik Orlanda Max Emanuel Cenčić zatvorio ovogodišnji festival, Marija Pavlović mogla bi sljedeći. Osim neke virtuozne solističke dionice, njoj sigurno ne bi bilo ispod časti niti sjesti u orkestar i zasvirati, recimo, još jednom, Rapsodiju u plavom.