Sramotno malo sam se tijekom proteklih četvrt stoljeća, koliko pišem za Jutarnji list, bavio grupom Throwing Muses i njenom lidericom Kristin Hersh. U vlastitu obranu mogu reći da su Throwing Muses u tih četvrt stoljeća do nedavno izdanog "Moonlight Concessions" objavili samo tri albuma te da je nekoliko solo albuma Kristin Hersh objavljeno uz knjige koje je pisala. Navedeno ipak nije opravdanje za to što sam slabo popratio radove Kristin Hersh i/ili Throwing Muses, pa je uputno da se barem na ovaj način odužim toj velikoj i važnoj ženi alternativnog rocka, čiji koncert krajem svibnja 2022. godine također nisam mogao pohoditi. Za utjehu mi je bilo to što je kolega Vedran Harča s portala Ravno do dna, a u njegov sud vjerujem, napisao da mu je ipak nedostajalo što Kristin nije nastupila s bendom, pa se nada dolasku Throwing Musesa. Stoga neka onda ovaj tekst bude i poticaj da se napokon u Zagrebu dogodi i taj koncert.
Naime, Throwing Muses bili su prvi američki bend koji je za englesku nezavisnu diskografsku kuću 4AD potpisao njen suosnivač Ivo Watts-Russell, što je nakon debija "Throwing Muses" (1986) otvorilo vrata i Pixiesima, a ostalo je povijest proboja alternativnog rocka do tada još neslućene popularnosti. Može se stoga konstatirati i da je Throwing Muses bio i jedan od najvažnijih sudionika takozvanog college-rocka, no koji nije dosegao popularnost ni Pixiesa, a kamoli R.E.M.-a, čiji je Michael Stipe bio veliki poklonik tog sastava, te s Kristin Hersh za njen solistički debi album "Hips And Makers" (1994) snimio duet "Your Ghost". Predivna je to i senzibilna balada, kakvima je Kristin bila sklona više na solističkim albumima nego na izdanjima Throwing Musesa, u čijoj je glazbi oduvijek postojala tenzija između glasnih gitara, vokala koji idu od šaptaja do urlika, bučnog post-punka i folk akustičnosti te atonalnog i pop pristupa.
Zanimljivo je istaknuti da su okosnicu Throwing Musesa u prvih desetak godina postojanja činile Kristin Hersh i Tanya Donelly, glasovima i gitarama, a koje su, jer se Kristinina majka razvela pa udala za Tanyina oca, od najboljih prijateljica i članica istog sastava, postale i posestre. Tanya je ranih 90-ih otišla iz Throwing Musesa i osnovala vlastitu grupu Belly, a malo prije toga i The Breeders s Kim Deal iz Pixiesa. Bile su to tri snažne žene alter-rocka, koje su uz Kim Gordon iz Sonic Youth, Kathleen Hanna iz Bikini Kill, Courtney Love iz Hole, Kat Bjelland iz Babes In Toyland, Donite Sparks iz L7, PJ Harvey i druge kroz college, grunge i alter-rock učinile jako mnogo za feminizam u rocku. Bolje rečeno, spomenute su izokrenule (očekivanu) ulogu žena u alter-rocku i prezentirale feminističku snagu, koja se u rocku proteže od Joni Mitchell i Patti Smith preko Siouxsie Sioux, Ari Up iz Slitsa, Poly Styrenne iz X-Ray Spexa do Amy Taylor iz Amyl And The Sniffersa. Često se govori o feminizmu u popu, no u tim debatama ili tekstovima kronično nedostaju osvrti na ulogu žena poput Kristin Hersh, samo zato što nisu bile popularne poput Madonne, Beyonce, Taylor Swift ili Charli XCX, iako su možda i više pomicale granice djelovanja žena u rock i pop glazbi, o čemu govori i jedna od četiri epizode dokumentarnog serijala "Punk" (2019) u produkciji Johna Varvatosa, Derika Murraya i Iggyja Popa.
Kristin Hersh je naglavce izvrtala i dotad ustaljena glazbena pravila rocka, barem koliko i Pixies, Dinosaur Jr., Hüsker Dü ili R.E.M. Izmjene bučnih i tihih dijelova te smirenijeg i žustrijeg tempa unutar glazbe Throwing Musesa bile su neočekivane, kao i način kako su glasove slagale Kristin i Tanya, a kontrapunkt su činile i abrazivne post-punk dionice i gitare s nježnijim folkom i prijemčivijim pop melodijama. Na papiru se Throwing Muses činio nemogućim sastavom, no nekom intuicijom Kristin, a uz nju i Tanya te drugi članovi benda, dovodili su glazbu i slušatelje do katarze. Album "The Real Ramona" (1991) i solidnom prođom na tržištu potvrdio je da su Throwing Muses bili u pravu, otvarajući vrata drugim bendovima koji će na sličnim postulatima ostvariti još veće uspjehe.
No kako su 90-e išle prema kraju, tako je bilo jasno da Throwing Muses, iz kojih je Tanya već otišla, ne mogu više djelovati prema ustaljenim diskografskim pravilima. Ipak, to nije spriječilo Kristin - koja je 2003. ponovno okupila Throwing Muses, jedno vrijeme puleni istog Sire recordsa za koji je snimala i Madonna - da počne poslovati, baš kao i u slučaju solističkih albuma, na bitno drugačijim osnovama. Kristin je od ranih 90-ih objavila i desetak solističkih albuma, još dva u okviru grupe 50 Foot Wave, a s Throwing Muses u ovom stoljeću i četiri jaka izdanja, od kojih posljednji "Moonlight Concessions" donosi još jedno izvrtanje pravila. Posrijedi je mračan i zlokoban rock album, na kojem glavnu ulogu, umjesto električne gitare, igra violončelo Petea Harveyja, dok je Kristin posvećena uglavnom akustičnoj gitari, koju također tretira atipično, a dugogodišnji članovi Throwing Musesa Bernard Georges (bas) i David Narcizo (bubnjevi) ritam sekciju usklađuju s akustičnom naravi glazbe. Baš zbog toga, jer zvuči kao da iz potiha najavljuje kataklizmu, "Moonlight Concessions" doima (mi) se najzanimljivijim i najimpresivnijim albumom Throwing Musesa još od albuma "The Real Ramona", e da nije podjednako jakog i posve drugačije osmišljenog albuma "Sun Racket" (2020). Svaka slučajnost "Moonlight Concessionsa" s "MTV Unplugged" albumom Nirvane je čujna, bez obzira koliko bila namjerna ili ne, samo što su ovo nove pjesme Kristin Hersh, u kojima su njeni minimalistični stihovi struje svijesti istodobno jasni i kriptični, a osjećaj slušatelja između ushita i jeze.
Ništa čudno jer što zbog genetike, što zbog posljedice teške nesreće u kojoj je nju i njezin bicikl pokupio auto, Kristin je bila i ostala ne baš lako dokučiva žena, koja je uz svu silu albuma, DIY pristup poslu i tisuće koncerata, postala ne samo cijenjena kantautorica, liderica Throwing Musesa kao silno utjecajnog sastava i žena koja je stvarala (alter) rock, nego i majka četvero djece, autorica knjiga za djecu i hvaljene autobiografske knjige "Rat Girl", koju je magazin Rolling Stone svojedobno proglasio osmom najboljom glazbenom autobiografijom svih vremena. Kristin Hersh je nepokoriva i neponovljiva.
Komentari
0