PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

NAJBOLJI ALBUM MERCURY REVA U POSLJEDNJIH 15 GODINA Tuga i melankolija pa blistava katarza

Jesen je godišnje doba s onim neponovljivim ugođajem koji čovjeka uspješno nagovara da se zavuče pod dekicu i prepusti milovanju tako lijepe glazbe kakvu stvaraju Mercury Rev

Kad su Mercury Rev 1998. godine objavili “Deserter’s Songs”, jedan od najboljih i najljepših albuma 90-ih, i to ne samo u rock glazbi, The Flaming Lips su godinu prije objavili eksperimentalni “Zaireeka” koji ste u cijelosti mogli čuti samo ako ste istovremeno pustili četiri CD-a na četiri HI-FI linije što kod kuće ionako nitko ne posjeduje. Danas je ljudima dovoljan mobitel sa slušalicama da svoju glazbu nose gdje požele pa se doista čini nevjerojatnim kako su The Flaming Lips nakon idućeg albuma “The Soft Bulletin” prerasli u jedan od koncertno najatraktivnijih bendova, a Mercury Rev lagano krenuli na put prema dolje, premda im je i naredni album “All Is Dream” iz 1999. godine bio prekrasan.

Upućeniji znaju kako su The Flaming Lips i Mercury Rev (koji u Zagrebu ponovo nastupaju 13. studenoga, Lauba) nastali u istom krugu ljudi, uz glazbenu i napose producentsku pomoć Davea Fridmanna pa je usporedba ta dva benda i danas logična. U posljednjih sedam godina Mercury Rev nisu objavili niti jedan, ali The Flaming Lips jesu čak pet albuma, ubrojimo li u taj korpus i kompletnu preradu glasovitog “Dark Side Of The Moon” Pink Floyda s gostima poput Henryja Rollinsa i Peaches te obradu legendarnog “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” The Beatlesa, a u posljednje vrijeme Wayne Coyne ulijeće i u suradnje s pop starletama poput Ke$he i Miley.

Zanimljivo, Mercury Rev i The Flaming Lips danas u Europi dijele i istu izdavačku kuću, Bella Union u vlasništvu Simona Raymondea i Robina Guthrieja iz Cocteau Twinsa, no posljednji, “regularni” albumi spomenutih bendova, unatoč dugogodišnjem prijateljstvu i partnerstvu, teško da mogu biti različitiji. Tako je “The Terror” (2013) The Flaming Lipsa teško, tjeskobno i depresivno djelo, dočim raskošni i smireni “The Light In You” Mercury Reva zvuči poput pastorale. Jedina dodirna točka navedenih albuma je psihodelija u koju The Flaming Lips ulijeću kroz nervozu Krautrocka, a Mercury Rev kroz finu zavjesu baroknog popa i blue-eyed soula. “The Light In You”, koji i naslovom sugerira spasenje kroz pronalazak “unutarnjeg svjetla” i pomirenje sa samim sobom, ne donosi nikakav obrat u karijeri nego sjajan povratak najboljim osobinama lidera Donahuea i Grasshopera koji iz tuge i melankolije, zajedno sa slušateljem, dolaze do elegantnog rasprskavanja tisuća boja i blistave katarze.

Zgodno je primijetiti da je od posljednjih šest ovo i peti album Mercury Reva objavljen u jesen. Počinje raspadanje i truljenje, sve je naizgled tužno i sivo, ali jesen je i godišnje doba s najljepšim bojama i onim neponovljivim ugođajem koji čovjeka uspješno nagovara da se zavuče pod dekicu i prepusti milovanju tako lijepe glazbe kakvu stvaraju Mercury Rev čiji je “The Light In You” ne samo njihov najbolji album u posljednjih petnaest godina nego i djelo koje doista zvuči poput najbližeg srodnika antologijskim “Deserter’s Songs” i “All Is Dream”. Ponovni dolazak u Zagreb ove jeseni nije mogao pasti u boljem trenutku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 11:20