Počelo je razdoblje koncertnoga kašljanja i šmrcanja, a s njim i vrijeme učestalih božićnih koncerata koje malo tko od glazbene publike želi propustiti.
Među prvima božićno je muziciranje priredila Zagrebačka filharmonija u dvorani Lisinski 13. prosinca i uspjela iznenaditi neuobičajenim programom i izvođačima. Pojedine odabrane skladbe možda se i nisu baš svima svidjele, no vokalni ansambl Husar & Tomčić, Nina Badrić i Ivana Vrdoljak Vanna uz Filharmoničare pod ravnanjem Ivana Huta jesu, i to bez zadrške koja bi možda razdvajala takozvanu ozbiljno klasičnu glazbu od one drukčijih predznaka.
Iako u klasičnoj postoji obilje literature koja nije striktno prigodna, ali je prikladna ovakvom tipu koncerata, ovaj je započeo s Richardom Wagnerom čija glazba doista nema što tražiti na božićnom koncertu. I uvertira “Tannhäuseru” i preludij “Lohengrinu” mogu biti paradne točke izvan kazališta na koncertnom podiju, i orkestar i dirigent mogu se maksimalno iskazati, što su naši Filharmoničari i dirigent pokazali, no ovom su prigodom iskočili iz tračnica očekivanog ugođaja pa i logike koncepta.
Wagner i Puccini
U svakom slučaju, Wagner je poslužio kao mogućnost ozbiljnog upoznavanja s našoj zagrebačkoj sredini relativno nepoznatim 35-godišnjim dirigentom meke ruke, čvrste koncentracije i dobrog suživota s glazbom osjetljive dinamike koju su Zagrebački filharmoničari besprijekorno izveli. Sve se ponovilo i u interpretaciji rijetko izvođenog Simfonijskog preludija Giacoma Puccinija koji je odlično “sjeo” u ostatak rasporeda, ako ni zbog čega drugog onda zbog svog neutralnog karaktera koji ni sa čime, osim zvukom, ne kontekstualizira događaj.
Pravi “štih” koncertu dao je vokalni ansambl Husar&Tomčić u atraktivnim i posve odmaknutim od tradicije aranžmanima skladbi “Adeste fideles” J. F. Wade, “Klanjam ti se smjerno” Tome Akvinskog i “You Raise Me Up” Rolfa Lovlanda (ar. Saša Miočić i Goran Kovačić), a posebno u “Reci Marijo”, božićnom klasiku u ovoj prigodi temeljenom na verziji američkog sastava Pentatonix uz prepjev Arijane Meštrović iz sastava Fides i aranžmanu S. Miočića. Ivana Husar i Martina Tomčić, osnivačice i umjetničke voditeljice ansambla, rade izvrstan edukacijski posao, motiviraju i podučavaju mlade u nizu glazbeno-scenskih aktivnosti što su i pokazale u ovom projektu koji je uključio i decentnu koreografiju Tihane Škrinjarić, vizualno-redateljske detalje Petre Radin te svirku atraktivnog udaraljkaškog cajona koju je uvježbao Hrvoje Rupčić.
Od klasike do gospela
Vokalna izvedba ansambla ide različitim stazama, od klasične do gospela, pa i onog fenomena grlenog pjevanja koji asocira na Ladarice, a uz pokret stvara cjelinu zajedništva atraktivnog performansa igre i vještine.
U program su se prikladno uklopile i dvije dame iz zabavnog svijeta glazbe, ponajprije Vanna koja je svojim svijetlim glasom zlataste boje otpjevala “Božić bili” Siniše Leopolda (ar. Ante Gelo), dok je Nina Badrić dramski snažno uronila u “Note to God” Diane Warren.
Pjevala se još i obligatna Adamova “O Holy Night”, kao i tradicionalne pučke “Oj pastiri”, “Zdravo budi”, “Narodi nam se”, uz raspoložene Filharmoničare i dirigenta Huta koji osim što zna dirigirati Wagnera zna i pažljivo i muzikalno pratiti soliste. Bio je to neobičan, ali lijep glazbeni Božić Zagrebačke filharmonije!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....