Mezzosopranistica Nina Tarandek, nekadašnja solistica prestižne Frankfurtske opere, nakon što je proteklog desetljeća gotovo obišla svijet, večeras će debitirati u središnjoj nacionalnoj kazališnoj kući svoje domovine Hrvatske. Za svoj operni debi u jednom hrvatskom narodnom kazalištu iz repertoara zagrebačkoga HNK-a odabrala je ulogu Dorabelle u šarmantnoj produkciji Mozartove opere Così fan tutte kojom se spremno dočekuje Dan zaljubljenih i o ljubavi razmišlja na pomalo"pomaknut" način. Kako? Otkrit ćete ako odete na njezinu predstavu ili onu koja je na rasporedu u ponedjeljak, 10. veljače i poklapa se s opernim gala koncertom njezine poznatije kolegice, letonske mezzosopranistice Eline Garanča koja te večeri treći put stiže u Lisinski.
Dvije svjetske dive, obje mezzosopranistice, dakle nastupaju istodobno u Zagrebu udaljene jedna od druge tek nešto više od jednog kilometra zračne linije, a koju odaberete, nećete pogriješiti. No, dok smo u Zagrebu Garanču već čuli dvaput, ovo nam je jedinstvena prigoda da čujemo Tarandek, našu Međimurku rođenu u Čakovcu, a odraslu u Varaždinu koja je u ranoj dobi otišla na Zapad gdje je provela više od desetljeća.
"Ja sam nakon srednje škole otišla studirati u Beč i nakon studija otišla u Studio Frankfurtske opere gdje su me nakon dvije godine primili u stalni angažman, gdje sam provela sedam godina, sve do korone. Tada sam odlučila prijeći u slobodne umjetnike, da mogu sama raspolagati svojim vremenom."
Teške godine pandemije drastično su "udarile" na izvođačku djelatnost, zabrane nastupanja su u Njemačkoj bile puno strože nego kod nas i dvije su operne sezone bile potpuno izgubljene. To je Tarandek natjeralo da razmisli o povratku kući i na kraju se odlučila na taj drastičan korak: frankfurtski je stan zamijenila obiteljskom kućom iz djetinjstva na Vinskoj cesti u selu Zasadbreg (Sv. Juraj na Bregu), užurbanu je gradsku vrevu zamijenila pitoreskim međimurskim krajolikom.
"Život na selu mi daje ravnotežu između pozornica, putovanja i kuće, doma u kojemu se opuštam i razvijam. U stanu me smetalo biti stalno u ograničenjima kada mogu, a kada ne mogu pjevati, restrikcije oko kućnog reda su u Njemačkoj u zgradama vrlo stroge i to je jedan od velikih razloga za moj povratak na selo. Sada živim savršen život, veliki je luksuz da mogu vježbati kada god poželim, a između uživam u prirodi, kuhanju, vrtu... Kada treba negdje nastupiti odem i vratim se u svoj ‘raj na zemlji‘."
U Frankfurtskoj je operi svi znaju kao omiljenog Cherubina u Mozartovu Figarovu piru ili Pepeljugu u istoimenoj Rossinijevoj operi. "Najviše sam u karijeri pjevala Cherubina, mislim da sam nastupila na oko 70 predstava i ta me uloga najviše obilježila. Općenito obožavam Mozarta kojega i inače najčešće pjevam. Volim ga zbog njegove elegancije, savršenstva, preciznosti, te ravnoteže između glasa i orkestra, što iziskuje minucioznu tehničku preciznost jer se nemaš gdje sakriti".
Ova umjetnica uglavnom je nastupala po svim velikim opernim kućama u Austriji i Njemačkoj, a iza sebe ima i turneju po Kini s Bečkom filharmonijom u programu u kojemu se predstavljao glazbeni Beč, naravno, uz Mozarta i Johanna Straussa Mlađeg čije operete također voli.
"Moj omiljeni trenutak u operi Così fan tutte je tercet Suave il vento – nekako mi je to najemotivniji dio opere. Ima i prije toga onaj kvartet rastanka, kada naši zaručnici navodno odlaze u vojsku, ali ovo kad u tercetu Fiordiligi, Don Alfonso i ja, Dorabella, poželimo nježan vjetrić našim zaručnicima na odlasku doista je prekrasan. Ovo je savršena opera za Valentinovo, koja govori da je ljubav promjenjiva i nepredvidljiva, te da treba uživati u onome što imamo".
Ova nam je umjetnica dala recept za sretan život kao idealan poziv na svoj zagrebački debi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....