Teško (mi) se prisjetiti da je ijedan sastav u cjelokupnoj povijesti rock i pop glazbe toliko poništio ono dobro što je svojedobno učinio, pa je čak i uništio svoju bit, kao što to iz albuma u album posljednjih desetak godina čini Coldplay. "Parachutes" (2000.), "A Rush Of Blood To The Head" (2002.) i "X&Y" (2005.) nisu bili bogznakako uzbudljivi, ali je na njima Coldplay pod vodstvom Chrisa Martina vješto kombinirao komercijalnost hit-singlova sa solidnim autorskim pečatom i cjelovitošću tih (post) Britpop albuma. Na "Viva La Vida Or Death And All His Friends" (2008.) prvi su put surađivali s Brianom Enom kao producentom i to je po uzoru na U2 trebao biti njihov "The Unforgettable Fire". Nije bio toliko dobar, ali takva se analogija mogla povući premda je naredni "Mylo Xyloto" (2011.) ...
Komentari
0