MAJSTOR EVERGREENA

NOVI ALBUM KANADSKE ZVIJEZDE PORIJEKLOM IZ HRVATSKE Buble kao Bobby Darin 21. stoljeća slijedi glazbenu nit Franka Sinatre i Deana Martina

 Getty Images
Unatoč mjestimičnom uklizavanju u modernija strujanja, Buble je najuvjerljiviji kad se drži evergreena iz kolekcije ploča svoga djeda, a to danas malo koji pop pjevač može izvesti

Može o njemu Morrissey misliti što god želi, no jedno je nepobitno; malo je tko u današnjoj popularnoj glazbi tehnički potkovan pjevač poput Bublea, malo tko radi takav šou na svojim koncertima, a pokazalo se i da klasika u popu i danas ima smisla. Naime, Buble je u posljednjih desetljeće i pol jedan od najuspješnijih pjevača koji se u Velikoj Britaniji proteklog tjedna ugodno smjestio s novim albumom “Nobody But Me” iza jednog od njegovih uzora, Elvisa Presleyja i njegovog filharmonijskog “The Wonder of You”, a ispred Lady Gage i njezine “Joanne” koja je jedina ispred njega na američkoj listi najprodavanijih albuma.

U 2011. godini Bubleov “Christmas”, s više od 9 milijuna prodanih primjeraka jedan od najtiražnijih u povijesti božićnih pop albuma, bio je drugi iza Adelinog bestselera “21”, ali u Hrvatskoj sve to malo vrijedi jer trebao je prije dvije godine nastupiti u zagrebačkoj iz koje je zbog slabe prodaje ulaznica prebačen u ljubljansku Arenu.

Sramota je tim veća ako se zna da je Buble vjerojatno podrijetlom iz Hrvatske, a Zagreb u Jugoslaviji bio bastion zabavne glazbe kakvu i danas pjeva vokalno potentni Kanađanin koji je na vrhu liste i u susjednoj Mađarskoj, dok je hrvatska “metropola” u međuvremenu postala selo čiji obzor počinje na Dunavu i završava na Sutli.

I na devetom studijskom albumu “Nobody But Me” najdojmljiviji je tip skladbi u kojima Buble naizgled lako i ležerno, a zapravo hrabro čak i ako pjevate otprije poznate easy listening i vocal jazz evergreene, slijedi glazbenu nit koju su prije njega protegli Frank Sinatra, Dean Martin, Nat King Cole, Tony Bennett i Mel Thorme. No, još od soft-rock hita “Home” iz 2005. godine jasno je kako je Bublea najuputnije promatrati kao suvremenog Bobbyja Darina koji je bio i easy listening i rock & roll zvijezda.

Tako i Buble najviše šarmira šlageraškim evergreenima u raskošnim orkestracijama poput ovdje priloženih “My Kind Of Girl”, “On An Evening in Roma”, “The Very Thought Of You”, “My Baby Just Cares For Me”, “I Wanna Be Around” i “This Love is Mine” uz koju slušatelj već priželjkuje snježne pahulje, kuhano vino, pečene kestene i sve što ide uz adventski ugođaj.

Pitanje je tek hoće li Bubleove izvedbe spomenutih pjesama biti glazbenom kulisom i adventa u Zagrebu ma koliko mi bili uvjereni kako je naš ama baš najbolji na svijetu. Drugi dio albuma “Nobody But Me” otpada na manje uvjerljive, ali ne i rogobatne, nego vrckave pop skladbe poput naslovnog hribrida 50’s rock & rolla i 90’s rapa ili slatkog dueta “Someday” s Meghan Trainor i ukuleleom dok su uvodna “I Believe In You” i “Today Is Yesterday’s Tomorrow” manje sretan spoj Bublea i popa kakvog su povremeno znali zasvirati Raul Malo i njegov country & western sastav The Mavericks.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 03:17