FRONTMAN S.A.R.S.-A ŽARE

OD NEPOZNATOG BENDA DO REGIONALNE SENZACIJE 'Prokleti Balkan naša je vječna inspiracija... svi se mi tu krčkamo u istom loncu!'

 Neja Markičević / CROPIX

Iako je do nastupa regionalne sezacije, grupe S.A.R.S. u Zagrebu preostalo nešto manje od tjedan dana, sedmero članova benda ne zabrinjavaju se brojem prodanih karata. Dosadašnje iskustvo naučilo ih je da zbog toga ne moraju strahovati.

- Kapacitet za ta dva dana je 16 tisuća ljudi, što je stvarno velika cifra. Karte idu lijepo, nadam se da će biti super, iako ne vjerujem da će biti rasprodano. Svjesni smo da je bilo hrabro ići dva dana za redom u tako veliki prostor. Svi su nam rekli da je to prilično veliki zalogaj i vjerujem da ima dosta onih koji priželjkuju da ne uspijemo, ali isto tako i da će sve biti kako treba - govori frontmen S.A.R.S.-a Žarko Kovačević Žare.

povratak rocka Kolika je hrabrost ići dva dana za redom u osvajanje Doma sportova, možda najbolje opisuje činjenica da su taj veliki koncertni prostor godinama zaobilazila puno poznatija hrvatska glazbena imena. Tek u posljednje vrijeme, rock se vratio u velike dvorane.

Što se tiče S.A.R.S-a, njihovo iskustvo s prvim nastupom u Domu sportova, u listopadu 2014., daje im razloga za ležerno iščekivanje dvostrukog rođendanskog koncerta. Naime, četiri dana prije bilo je prodano samo 50 posto ulaznica. Dan prije nastupa - koncert je bio rasprodan. No gotovo cijeli S.A.R.S.-ov put od nepoznatog benda do regionalne senzacije, što oni danas definitivno jesu, bio je doslovno nevjerojatan. Zapravo još neviđen na ovim prostorima.

Buđav lebac

Kao prvo, grupa koju danas uz Žareta čine Aleksandar Luković, Sanja Lalić, Boris Tasev, Nenad Đorđević, Tihomir Hinić, Nebojša Pavlović i kao pridruženi član Dragan Kovačević, probila se isključivo zahvaljujući YouTubeu. Praktički bez ikakve promocije, grupa čiji se žanr definira kao mješavina reggaea, ska i hip hopa, a oni najviše za sebe vole reći da su rock bend, preko noći je doživjela trijumf. Točnije, njihov hit iz 2009. “Buđav lebac”. Pritom, nitko nije znao tko to pjeva, ali svi su znali pjesmu. Ime su im u međuvremenu dobro zapamtili, no mnogi ne znaju kako je nastalo to uistinu bizarno ime benda - Sveže amputirana ruka Satrianija.

- Joe Satriani, tko ne zna, veliki je američki gitarist. Tadašnji basist Kriva puno je kampirao i provodio dosta vremena u prirodi pa je stalno nosio sjekiricu sa sobom, za sjeckanje drva, popravljanje šatora i slično. I tako je i na jednu od proba stigao sa sjekiricom, a kad smo završiili, počeli smo raspravljati kako dati ime bendu. Krenule su neke luđačke priče o Joeu Satrianiju koji je tih dana imao koncert u Beogradu, kakav je car i slično, i u tom svom pijanstvu krene još luđa, “ajde da mi njemu “fiknemo” ruku sjekiricom i da je zašijemo našem gitaristi Lukoviću”. Znam da je priča bizarna, ali tako je nastao S.A.R.S. Uglavnom nema nepoštovanja prema Satrianiju, njegova ruka za nas je kao Sveti gral - priča Žare.

Kad je “Buđav lebac” postao hit s milijunskim pregledima, uslijedio je i njihov prvi veliki koncert, u zagrebačkom Željezničaru, prvi put pred skoro tisuću ljudi. Potom su tri dana zaredom rasprodali Tvornicu. Kao i u slučaju Dubioza kolektiva, s kojim i dijele isti smjer socijalno angažiranih pjesama, koje su očito u vrijeme recesije bile pun pogodak, i oni su prvo uspjeli u Zagrebu, a tek potom u svom rodnom gradu.

Atipičan put

- Najteže je biti prorok u vlastitom selu. Zagreb nam se dogodio prije Beograda, ne zato što tamo nismo imali publiku, nego zato što u Beogradu organizatori velikih koncerata idu na sigurno i rade samo koncerte izvođača koji su duže na sceni. Nitko ne želi riskirati. No kad su vidjeli što se dogodilo u Zagrebu i da to ima smisla, počele su nam stizati ponude za Beograd sa svih strana - ističe Žare.

Danas na YouTubeu imaju svoj kanal na kojem je S.A.R.S.-ova cjelokupna diskografija s brojkom od čak 115 milijuna pogleda. No, kako je kanal pokrenut tek 2011., stariji pregledi nisu im se pribrajali, što znači da je ta brojka daleko veća. O popularnosti S.A.R.S-a možda najbolje svjedoči još jedna neobična činjenica - na ovim prostorima njihov hit “Lutka” najizvođenija je pjesma za prvi ples na vjenčanjima. U tome se “prešišali” i Olivera Dragojevića, što je gotovo nevjerovatno za bend tog žanra.

Kako ni u čemu ne robuju pravilima glazbenog biznisa, tako su u ovoj godini izdali čak dva albuma - live “Mir i ljubav”, a potom i svoje sveukupno šesto izdanje “Proleće”.

- Naš put je atipičan i svjesni smo da smo imali sreću što smo nakon “Buđavog lepca” uspjeli napraviti pjesme, pružiti publici nešto što će na kraju nadživjeti naš prvi hit. To je bio mnogo teži posao, ali svakako atipičan jer smo kao pioniri na ovim prostorima sve to izgurali preko interneta. I drago mi je što smo tako pokazali mladim bendovima da mogu uspjeti i bez promocije u konvencionalnim medijima - navodi Kovačević. Inspiraciju kao socijalno angažirani bend pronalaze, kaže, očekivano u svakodnevici, onome to nas okružuje, što svi proživljavamo.

- Veliki broj ljudi poistovjećuje se s našim pjesmama, jer veliki broj njih prolazi kroz ono što svi mi prošli. A svi se mi tu krčkamo u istom loncu. Možda su danas akteri drugi, ali priča je i dalje ista. Prokleti Balkan vječna je inspiracija - zaključio je na kraju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:50