Oduševljena publika tražila bis karizmatičnog ansambla

Unatoč vremenskim nepogodama, Il Giardino Armonico u subotu popodne ipak je na vrijeme sletio u Zagreb kako bi nastupio u ciklusu Lisinski subotom.

Karizmatični talijanski ansambl za koncert je pripremio “njemački” program. Koncert je otvoren Telemannovom Suitom za blokflautu, gudače i continuo u a-molu, a nastavljen trima Bachovim Brandenburškim koncertima, Trećim, Petim i na kraju Četvrtim. Telemannova je živopisna Suita zvučala elegantno, jednostavno i šarmantno. Ansambl je potencirao sve ugođaje što ih je skladatelj dočarao u svojoj partituri. Solističku dionicu izveo je sam umjetnički voditelj, suosnivač i dirigent ansambla G. Antonini.

Dojmljivi dueti

Upravo je njegova interpretacija pridonijela profinjenosti cjelokupne izvedbe, a posebno su dojmljivi bili kratki dueti unutar suite koje je Antonini izvodio s koncertnim majstorom ansambla Enricom Onofrijem.

Dvojica su se umjetnika savršeno stapala, a ansambl je prozračnim zvukom i poletom ispunjavao tu harmoničnu cjelinu. U Trećem brandenburškom koncertu, skladanom samo za gudače i continuo, Antonini je stupio na mjesto dirigenta, nadgledajući ansambl u suverenoj izvedbi ispunjenoj svježinom i zanosom, preglednih i dotjeranih fraza, koja je bila razvedena i dotjerana na više planova, jednako pažnje posvećujući onome što se zbiva u prednjem planu, kao i u pozadini. Posebice je dopadljiv bio posljednji stavak koji je Il Giardino Armonico izveo s plesnim poletom.

Drugi dio počeo je Petim brandenburškim koncertom, u kojem se Antonini ponovno “prihvatio” flaute, ovoga puta poprečne, što je propisuje Bachova partitura.

Profinjeni zvuk tog instrumenta u prvom su stavku na trenutke zamagljivali prejaki istupi ostatka ansambla, no taj je odnos snaga popravljen u posljednjem stavku, dok su u drugome flauta i karizmatični Antonini u potpunosti došli do izražaja, svirajući samo uz violinista Onofrija i sjajnog čembalista Sergia Ciomeia. Posljednja točka programa, Četvrti brandenburški koncert, zahtijevala je još jednu flautu, stoga se Antoniniju u izvedbi pridružio M. Scorticati, a upravo je concertino skupina ostvarila najbolji dojam na ovom koncertu.

Zahtjev publike

Na zahtjev oduševljene publike, ansambl je kao bis ponovio stavak “Rejouissance” iz Telemannove Suite.