Ova britanska pjevačica bitno je intrigantnija od Charli XCX i većine suvremenih pop zvijezda

Ni danas ne mogu shvatiti zbog čega se digao toliki hajp oko Charli XCX, no zauzvrat mi nije teško pojmiti kvalitete britanske pjevačice FKA twigs, koja se prema dubstepu i garageu odnosi kao Kate Bush spram popa u osamdesetima ili Björk spram alternativne glazbe u devedesetima, a malo me izgledom podsjeća i na Anabelle iz Bow Wow Wow. Mogla bi Tahliah Debrett Barnett proći i pod ovovjeku Siouxsie Sioux, ali u drugačijim pjesmama, u kojima ta bivša plesačica iz trupe Kylie Minogue koketira s avangardnom elektronikom, plesnim ritmovima i pop instalacijama, ne bježeći od eksplicitnosti.

Posolite s malo techna i utjecaja japanske pop kulture. Za pop glazbu nije loše ni što je album kao što je "Eusexua" dospio u gornji dom top-ljestvica, od domicilne britanske preko belgijske i austrijske do hrvatske. Ima i nešto "madonnasto" u ovom novom iskazu FKA twigs, definitivno intrigantnije od većine suvremenih pop zvijezda, a jedini je problem što joj kvaliteta pjesama nije ujednačena, naročito u stihovima. Srećom, dovoljno je maštovita i glazbeno kreativna te pamtljivog soprana da "Eusexua" figurira kao kvalitetan pop album za publiku nesklonu ordinarnim pop proizvodima s tekuće vrpce poput one švedskog mogula Maxa Martina i njegovih epigona.