Nisam siguran da su poklonici grupe Steppenwolf znali da je frontmen grupe John Kay bio njemačkih korijena. Zapravo se zvao Joachim Fritz Krauledat, rođen je u Tilsitu, Istočnoj Pruskoj, a otac, kapetan njemačkog ratnog broda, bio je ubijen mjesec dana prije no što mu se sin rodio. Majka je u strahu pred nadiranjem sovjetske vojske rane 1945. najprije pobjegla u Hanover, koji je pripadao britanskoj okupacijskoj zoni, a 1958. završili su u Kanadi. Tamo su učitelji, u nemogućnosti da pravilno izgovore Joachim Krauledat, dječaka naprosto prekrstili u Johna K-a (kasnije Kay). Pet godina kasnije preselili su se u New York, a John Kay se odmetnuo do Los Angelesa, no kako tamo nije našao posla, vratio se u Kanadu, gdje ga je jedan drugi Nijemac, Nick St. Nicholas (pravim imenom Klaus Karl Kassbaum) nagovorio da se pridruži grupi The Sparrows, koja je svirala blues-rock. Završili su opet u Kaliforniji, na užas svojih kolega često su razgovarali njemački, ali se grupa promijenila i povećala, sve dok im glazbeni producent Gabriel Mekler nije sugerirao da se prozovu Steppenwolf.
Nitko od članova grupe tada još nije pročitao knjigu Hermanna Hessea po kojoj su dobili ime, no to nije bilo ni važno: usmjerili su se na hard rock i heavy metal, u doba dok to još nije bilo tako popularno i postupno stjecali sve širi kruga poklonika. Kritičari su ih smatrali prvom rock grupom koja je mogla napuniti čitavu arenu, a najviše im je pomogao film "Goli u sedlu": Kay se ne sjeća tko je pregovarao s njima, Dennis Hopper ili Peter Fonda, no otkupili su im dvije pjesme, "Born To Be Wild" (bila je to pjesma Dennisa Edmontona, gitarista grupe The Sparrow, skladana pod pseudonimom Mars Bonfire, njegov brat Jerry bio je bubnjar u Steppenwolfu) i "The Pusher" country rock legende Hoyta Axtona. Prva odjekne u uvodnim scenama, dok dva glavna junaka kupuju kokain od meksičkih snabdjevača, no kad počne špica u kojoj se Fonda i Hopper voze na motociklima američkim autocestama, sa zvučnika u kinu počne treštati "Born To Be Wild", neka vrsta rock himne alternativne generacije, nesklone američkom establishmentu.
Sve to možete doznati u dokumentarcu "Born To Be Wild – Priča o Steppenwolfu" Olivera Schweima, koji se prikazuje u sklopu programa Glazbeni Dox na ovogodišnjem ZagrebDoxu. Razmjerno je malo snimaka nastupa grupe koja je često mijenjala postavu, ali najviše prostora su dobili John Kay i Nick St. Nicholas. Prvi je nešto kasnije postao i legalni frontmen grupe koja se prozvala John Kay i Steppenwolf, no u razdoblju prelaska šezdesetih na sedamdesete bili su razmjerno kompaktan sastav. Nastup u Filmore Eastu iz 1968. dobio je odlične kritike, jednako kao i onaj u Baltimore Civic Centu, gdje su svirali s grupom Iron Butterfly. Na prvom albumu "Steppenwolf", koji je dosegao šesto mjesto na Billboardovoj top listi, našli su se "Born To Be Wild" i "Pusher", oba objavljena i kao singlice, s tim da je prva dogurala do drugog mjesta na Billboardu. Posebno je zanimljiv drugi album "Second" (to je bio njihov najveći uspjeh, na Billboardu je završio na trećem mjestu), izrazito nadahnut psihodeličnim zvukom, na kojem se izdvojio "Magic Carpet Ride", koji je Kay posvetio svojoj supruzi Jutti Maue, nju je upoznao u Torontu, još dok je svirao u The Sparrows: ona zapaženo figurira u filmu i vrlo artikulirano definira sve mijene Steppenwolfa.
Sa slavom su stigli i vrlo dobri honorari, koliko god je to bilo skupo, mogli su si priuštiti krstarenje jahtom i osjećali se kao da je čitava Amerika njihova. Danas su Steppenwolf atrakcija prvenstveno za nostalgičare, problem je što nisu imali čvrstu postavu kao Beatlesi ili Rolling Stonesi, nego su neprestano mijenjali članove, no John Kay je bio njegova zdrava jezgra. Važan im je bio i album "Monster" (1969) koji se naglašeno referirao na vijetnamski rat i socijalne probleme, no u njemu je bilo manje psihodelije.
Kao Steppenwolf objavili su ukupno deset albuma, koji su prodani u 25 milijuna primjeraka diljem svijeta. Prilično dobro za grupu koju mnogi znaju po samo jednoj pjesmi – "Born To Be Wild".
Komentari
0