Partibrejkersi, to je priča o uličnom duhu rock’n’rolla

ZAGREB - Uredna, fotografijama bogata i grafički ukusno složena monografija “Srce kuca tu je” s tekstovima svih pjesama i nizom novinskih članaka možda ne pruža cjelovit uvid u povijest Partibrejkersa, ali predstavlja zgodan memento na postanak, opstanak i opus benda koji je ponajbolje na ovim prostorima utjelovio uličnu autentičnost i duh rock’n’rolla kao glazbe neprilagođenih, buntovnih i slobodnomislećih ljudi koji su i u onom i u ovom sistemu, i u onoj i u ovoj državi, imali mnogo razloga osjećati se poput otpadnika.

Seljačka zemlja

“Nama je muzika bila lek za našu usamljenost, a time i za tuđu”, kaže Cane na jednom mjestu u monografiji Partibrejkersa koji će uskoro proslaviti 30 godina postojanja. “Mi smo jako jednostavni. Nikakava komplicirana priča ne postoji. To je autentičnost prikazivanja svog života, razotkrivanje, borba za istinu i zdravu, normalnu emociju koju mogu svi da prepoznaju”. Mnogo puta imitirani, Partibrejkersi su ostali unikatni upravo zbog Canetove pankerske lirike koji s malo riječi često izriče mnogo istina i životnih mudrosti te Antonovih rifova utemeljenih na bluesu.

A, to nije lako jer Partibrejkersi već gotovo tri desetljeća uporno, tvrdoglavo i neumorno sviraju “rokenrol u nekoj seljačkoj zemlji gde ti se čini da to nikome ne treba”. Oboružani stihovima o potrebi i potrazi za pravdom, slobodom, ljubavlju, istinom i zabavom te neprobojnim rifovima i napadačkim gardom na sceni Cane i Anton su se od ranih dana Partibrejkersa ukazali poput desperadosa iz nekog rock'n'roll westerna iz džungle na asfaltu. Sami protiv potjere, sami protiv gomile, sami s rock'n'rollom.

Komunikacijski kuršlus

Kako moćno uživo zvuči taj njihov rock'n'roll, znaju svi koji su bili na barem jednom koncetu Partibrejkersa. Izvrstan podsjetnik na tu moć je i nedavno objavljeni live album “Krš i lom” s četrnaest pjesama iz cjelokupne karijere, snimljen u beogradskom Domu omladine. Postoji i na CD izdanju diskografske kuće “Odličan hrčak”, no iz Hrvatske ga je lakše “skinuti” s web stranice festivala Exit. Komunikacijski kuršlus na relaciji Zagreb - Beograd doveo je do toga da studijske albume Partibrejkersa ovdje nitko nije objavljivao još od konca 80-ih, no mitološka slika benda time nije okrnjena.

“Biti isti, poseban, slobodan... samo svoj” bio je i ostao moto Caneta i Antona, odnosno benda čija “mitološka slika stiže pre njihove muzike”, kako to lijepo reče moj kolega po peru Dragan Ambrozić. Na ovim prostorima teško da smo ikad imali uvjerljiviji bend od Partibrejkersa (i Majki), ako govorimo o postulatima na kojima počiva esencija rock'n'rolla u čijem su hvatanju Cane i Anton bili i ostali nešto poput balkanske inačice britanskih osovina Jagger-Richards, Page-Plant ili Strummer-Jones.

Kako se igra igra

Kad je nakon upokojenja novog vala kultni istoimeni debi Partibrejkersa početkom 1985. pokazao što bi to zapravo trebao biti rock'n'roll velikih gradova Balkana, učinilo nam se da smo konačno naučili kako se igra ta igra.

Partibrejkersi su baš kao i Ramonesi pokazali kako je rock’n’roll najbolji kad je najjednostavniji i najizravniji, za kratko smo povjerovali da će sve biti dobro i da nas čekaju lijepa vremena. Malo je falilo da početkom 90-ih objavim jedan album Partibrejkersa, ali došao je rat i naši životi zauvijek su rastočeni. Jedino nas ljubav prema glazbi i bunt tjeraju da opstanemo. Ne “bunt bez razloga nego borba protiv usisavanja u prosečnost života jer nažalost prosečni ljudi odlučuju o našem vremenu”. Još jedna velika Canetova istina. Onim drugim istinama iz njegovih stihova možete, uz Antonove rifove, iznova svjedočiti na koncertu Partibrejkersa u Močvari, 29. siječnja.