Pharoah Sanders: Zvijer koja iz saksofona izvlači nemoguće

Koncertom velikog američkog saksofoniste Pharoaha Sandersa i njegova kvarteta u nedjelju je 7. Vip Zagreb Jazz Festival završio u velikom stilu.

Dosljedan koncepciji dovođenja velikih, da ne kažemo najvećih i najskupljih imena svjetske jazz scene, zagrebački jazz promotor Dražen Kokanović i ovaj puta je poentirao.

Pharoah Sanders, u svojoj sedamdeset i prvoj godini nije onaj od prije trideset godina, ali iza njegove krhke pojave i nesigurnog hoda i dalje čuči zvijer koja iz svog instrumenta izvlači zvukove i boje za koje nismo ni znali da postoje. Koncert je počeo vrlo snažno, čak možda i presnažno za prohladnu i maglovitu jesenju večer, a iz Sandersova saksofona prokuljala je lavina sasvim neobuzdanih zvukova.

Ljubitelji free jazza po to su i došli, a Sanders im je pokazao da ne zna milost žestokim solažama koje su katkad prizvale i škripu tramvajskih tračnica sa Savske. Ipak, nije bilo razloga za paniku. Nakon vulkanskog početka slijedio je niz melodioznijih balada, pa tragom be-bopa, premu zvuku sjajno ugođenog kvarteta za neku idealnu klupsku svirku.

Karizmatični Sanders je stari mačak s tisućama koncerta u nogama kojima je pregazio puno puta cijeli svijet. On zna kupiti publiku, iako joj se izravno obratio tek na kraju večeri. Taj se odnos osjetio za cijelog koncerta, publika je često skandirala, pocikivala i pjevanjem pratila samog Sandersa, a pojedine solaže klavirista Williama Hendersona, Gregoryja Bandyja na bubnjevima i pogotovo elegentnog i izrazito liričnog Johna Webbera na basu, mamile su dugačke i burne provale pljeska.

Vrlo lijepa večer ostat će u sjećanju i po čudesnom Sandersovu glasu, koji kao da nimalo nije izgubio od volumena, ali i po nekim suptilnim dosjetkama. Tako je karizmatični Sanders i zapjevao u zvučnicu saksofona, a nekoliko skladbi završio i efektnim stiskanjem tipki saksofona “na prazno” koje kao da su sugerirale da ustreptali ritam srca katkad valja i usporiti.