Desetak dana prije 40. obljetnice staža glazbenog kritičara, a od kojih 24 navršene godine rada u Jutarnjem listu, potpisnik ovih redaka očekivao je simboličnu plaketu, možda omanju financijsku nagradu ili "željezničarsku Doxu". Umjesto toga, jer više ne radimo u humanom socijalizmu, nego u bešćutnom kapitalizmu, stigao je poziv uredništva da se ovaj autor pozabavi s 24 pjesme uvrštene u program skorašnje Dore 2025. Nije pomoglo ni iznošenje boljki od kojih bolujem, ni spominjanje ušiju izranjavanih 40-godišnjim profesionalnim preslušavanjem svakojakih glazbenih užasa, pa ni podsjećanje da sam prošle godine javno obznanio kako se Dorom i Eurosongom više neću baviti. Na koncu, pun razumijevanja za kuknjavu kolega iz uredništva, koji cijele godine čekaju još...
PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ
Poslušao sam pjesme za Doru: samo jedna ima šansu. A ovaj je pjevač uzeo ulogu koju je na izborima imao Niko Tokić Kartelo
Ponovo je previše pjesama koje ćemo zaboraviti čim se u Opatiji ugase reflektori Dore, no promjene koje su unijeli Let 3, a potom i Baby Lasagna, nisu zatrte
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....