Tonko Ninić, glasoviti hrvatski violinist, pedagog i dugogodišnji član te koncertni majstor Zagrebačkih solista, preminuo je u 91. godini, izvještava HRT.
Ninić (1934. – 2024.) je, piše HRT, diplomirao violinu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Vaclava Humla i Ivana Pinkave, gdje je poslije i predavao, a od 2008. nosio je titulu profesora emeritusa.
Gotovo četiri desetljeća, od 1957. do 1997., bio je istaknuti član, koncertni majstor i voditelj ansambla Zagrebačkih solista te vodio Komorni studio Zagrebačke filharmonije.
Kao solist i komorni glazbenik, Ninić je nastupao diljem svijeta – od Europe i Amerike do Australije i Novog Zelanda – te ostvario brojne diskografske projekte.
Njegova svirka, istodobno temperamentna i tehnički besprijekorna, svrstala ga je među najistaknutije violiniste svoje generacije.
Dobitnik je brojnih priznanja, uključujući Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo 2003.
U objavi o njegovoj smrti Zagrebački solisti istaknuli su njegov neizmjeran doprinos hrvatskoj klasičnoj glazbi i generacijama mladih glazbenika.
"Njegova predanost umjetnosti, nevjerojatna tehnička virtuoznost i inspirativno vodstvo oblikovali su ansambl i pridonijeli međunarodnom ugledu hrvatske klasične glazbe.
Meastro Ninić je tijekom svoje bogate karijere zadužio generacije glazbenika, a njegova strast prema glazbi, ljubav prema rodnom Šibeniku i Zagrebačkim solistima obilježili su njegov život. Bio je više od umjetnika – bio je simbol izvrsnosti i ljudske topline.
Zagrebački solisti nikada neće zaboraviti njegov doprinos, a njegovo nasljeđe živjet će kroz svaki ton koji izvedemo.
Počivao u miru, dragi maestro."
Sa Zagrebačkim solistima Ninić je, kako je svojedobno rekao za Jutarnji list, obišao cijeli svijet. Zaljubljenik u "savršenu violinu" otkrio je tada i da, suprotno uobičajenom vjerovanju, na dobroj violini ne moraš dobro svirati.
"Moraš biti izvrstan violonist da bi mogao izvući vrhunski zvuk iz sjajnog instrumenta. Violine Stradivarija, Amatija i specijalno Guarnerija imaju posebnu snagu: imaju neizmjernu prodornost i nosivost zvuka".
Njegova je prednost, priznao je, u tome što je imao sjajne učitelje: Janigra i Humla. Riječi hvale imao je i za mlade glazbenike koje je kao nekadašnji profesor na Muzičkoj akademiji odgajao i podučavao.
"Vidim da je ova mlada generacija muzičara, posebno violinista, izvanredno sposobna. Rekao bih da su sposobniji nego što sam ja bio u njihovim godinama", komentirao je.
Na pitanje o našim najvećim violinistima na niz Baloković, Huml, Klima, Janigro i Ninić dodao je i skladatelja Šuleka, svog profesora Pinkavu te Tomislava Šestaka.
Ispričao je i kako je Balokovića poznavao te da je imao čast, kao mladi violinist, okretati mu stranice nota na koncertima.
"To je važno iskustvo. Dobro je svirao i imao je vrijedne violine. Baloković je poklonio HAZU-u jednu od najboljih violina na svijetu, slavnog ‘Kinga‘ kojeg je izdjelao famozni Guarneri del Gesů. Sviđao mi se kao umjetnik i kao čovjek, ali kao violinist - nisam uživao u svemu što je Baloković interpretirao", zaključio je.
U spomenutom intervjuu kojeg je dao Dobroslavu Silobrčiću, također je rekao: Umjetnici, kao i političari moraju biti demagozi. Bez moći da povedeš ljude, da ti vjeruju - nisi pravi umjetnik
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....