Zaista je neobično da u svojih 155 godina Zagrebačka opera nije gostovala u zgradi najbližeg nacionalnog kazališta u inozemstvu, Slovenskog narodnog gledališča (SNG) u Mariboru. U sklopu povezivanja sa stranim kućama u vidu europske pretplate, ali i prije dvije godine započetog Zagrebačkog opernog festivala, to je inicirala intendantica zagrebačkog HNK Iva Hraste Sočo, najprije pozivom Mariborske opere prošlog rujna u Zagreb (vidjeli smo njihovu izvedbu Bizetove "Carmen"), a onda i uzvratnim gostovanjem Zagrebačke opere u Mariboru prošle subote, 18. siječnja, u 18 sati.
Kako je sama u svijet kazališta još kao djevojčica ušla ulogom Djeteta u Puccinijevoj operi "La Bohème", nije puno dvojila oko izbora naslova, tim više što je upravo to djelo u novoj produkciji proglašeno najboljom predstavom u dvije operne sezone u Hrvatskoj (Nagrada Hrvatskog glumišta 2024.) te najboljom premijerom u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u sezoni 2023./2024. (Nagrada "Tito Strozzi"). Sveukupna hit-predstava uključuje najbolje adute ansambla, kostima i scenografije, promišljenu, razigranu, dinamičnu, ali povijesno utemeljenu režiju vrhunskog argentinskog redatelja Marija Pontiggie te maestralnog opernog dirigenta Pier-Giorgia Morandija nakon što je otvorio sezonu Bečke državne opere, redovito nastupa u milanskoj Scali i njujorškome Metropolitanu (imamo sreću da je uz sve to istodobno i počasni šef-dirigent Zagrebačke opere te je u svojem gustom rasporedu našao vremena i za gostovanje u Mariboru).
Dok je maestro Morandi dirigirao mariborskim gostovanjem, režiju Marija Pontiggie na užu i dublju scenu od zagrebačke uspješno je smjestila asistentica redatelja Kristina Grubiša. Trebalo je zato na pola smanjiti broj članova zbora za prizor kluba pariške latinske četvrti u badnjoj noći, Momusa, koja pritom nije izgubila na dinamici i efektu, još je cijeli prizor dobio na zvučnoj i scenskoj kompaktnosti. I orkestralna rupa tu je uža i dublja, a scena bliža svim razinama gledališta, čak i posljednji red balkona djeluje blisko. Gdje god sjedili, sve se dobro vidi i čuje, za što je zaslužno i majstorsko diskretno ozvučenje koje djeluje akustički prirodno. Predstava je ciljano smještena u raniji poslijepodnevni termin jer u njoj u drugom činu sudjeluje Dječji zbor HRT-a (pripremili su ga Nina Cossetto i Vinko Karmelić), a po zakonu u Sloveniji djeca do 16 godina ne smiju biti službeno angažirana negdje nakon 20 sati. Mali su pjevači vrlo profesionalno odradili svoj posao nimalo ne zaostajući za odraslim kolegama i zaslužili su posebne ovacije. Gostovanja su potrebna za izlazak iz zone udobnosti stalnog ansambla, orkestra i zbora, njihovo testiranje u drukčijem ambijentu, sceni i akustici te dokazivanje pred novom publikom.
U Mariboru je predstava s naslovom kojeg trenutačno tamo nema na repertoaru izazvala veliko zanimanje javnosti, događaj je najavljen plakatima s natpisima "Prvič v Mariboru! Veliko gostovanje Opere HNK Zagreb", gledalište od 855 sjedala bilo je rasprodano danima unaprijed i tražila se predstava više. Mogla se "čuti muha u letu" u maksimalnoj koncentraciji gledatelja na izvedbu, a očekivanja su sasvim opravdali angažirani glazbenici koji su dali triput jaču energiju i briljantnost izvedbe nego što to čine u svojoj matičnoj kući, gdje ih povremeno, htjeli - ne htjeli, uspavljuje rutina.
Od pjevačke podjele u planu je gostujući član trebao biti jedino talijanski tenor Matteo Lippi kao Rodolfo, kojega smo u Zagrebu čuli na premijeri, lirico-spinto velikog glasa i stilski cizelirane belcanto fraze. No, igrom slučaja bila je tu još jedna interpretkinja, koja je simbol slovensko-hrvatske operne suradnje, slovenska lirska sopranistica Nina Dominko (inače članica Ljubljanske opere) koju smo proteklih sezona gledali u operama u Splitu (Julia u Bellinijevim "Capuletijima i Montecchijima"), Osijeku i Zagrebu (Kraljica noći u Mozartovoj "Čarobnoj fruli") te Rijeci (Zerbinetta u Straussovoj "Arijadni na Naxosu"). Sasvim na razini zadatka zamijenila je svoju kolegicu, oboljelu Mariju Kuhar Šošu, u ulozi koketne Musette, dodavši liku snagu visokih tonova. Predstavom je prevladavala višeslojna vokalno-dramaturška interpretacija zagrebačke prvakinje, sopranistice Valentine Fijačko Kobić kao izražajne sušičave švelje Mimi koja se uzalud bori za život uz svoju ljubav, kao i virtuozna međuigra trojca Rodolfovih cimera u skromnom mansardnom studiju, baritona Ljubomira Puškarića kao slikara Marcella, basa Luciana Batinića kao filozofa Collinea te najmlađeg člana profesionalnog sastava, baritona Davora Nekjaka kao glazbenika (u ovoj produkciji hornista!) Schaunarda. Uz njih mnoštvo epizodista, četiri honorarne plesačice i dvije klaune zajedno su ostvarili predstavu za pamćenje koja je izazvala dugotrajne ovacije i u završnici digla publiku na noge, koja je usklađenim ritmičnim pljeskanjem mamila dodatak kojega nije bilo.
Nije uobičajeno da se išta ponavlja na kraju opere, osim toga, interpreti su se još iste večeri morali vratiti u Zagrebu. U foyeru se u dvije pauze i nakon predstave mogla pogledati izložba "Puccini 100" muzikologinje Zrinke Matić o izvedbama Puccinijevih opera u Zagrebu, koja od 100-godišnjice smrti skladatelja (29. studenoga 2024.) prati izvedbe Puccinijevih naslova u izvedbi Zagrebačkog opernog ansambla. U gledalištu je bilo mnogo Hrvata koji žive i rade u Mariboru i okolici, kao i Austrijanaca pretplaćenih na sezonu mariborskog SNG-a, i svi su poželjeli još zagrebačkih gostovanja. Direktor SNG-a Maribor, Danilo Rošker, kao i umjetnički ravnatelj ravnatelj Mariborske opere, slovenski dirigent Simon Krečič, okrijepili su prije puta zagrebački ansambl pićem i tortama, zahvalivši svima na dolasku. Vjerujemo da je ovo tek početak dugog prijateljstva jer je ovom prigodom intendantica Iva Hraste Sočo ponovno pozvala Mariborsku operu i ovoga rujna na Zagrebački operni festival.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....