Punk duo iz Brightona bijesni je bunt protiv sistema u kojem živimo; raskrinkava bajke o demokraciji i basne o ratu

LAMBRINI GIRLS

Who Let The Dogs Out

City Slang

žanr: punk

ocjena: 4 i pol

Osim što su se već prezentirale na festivalima poput Readinga/Leedsa i Glastonburyja, zgodno je za primijetiti da su se Lambrini Girls iz južnoengleskog obalnog grada Brightona, unatoč jakoj buri, u rujnu 2024. godine efektno predstavile i na šibenskom showcase festivalu/konferenciji SHIP. S Iggyjem Popom su snimile i obradu "Personal Jesus" Depeche Modea, a prije koji dan objavile i "Who Let The Dogs Out", moguće najbolji debi album 2025. godine. Evo i zbog čega.

Phoebe Lunny (gitara, vokal) i Lilly Macieira-Boşgelmez (bas, prateći vokal) - bubnjeve je odsvirao Jack Looker, dok ih na koncertima svira Misha Phillips - se i glasom i stihovima, kao i stasom i imidžom, doimaju poput sestara Amy Taylor, liderice australskog punk sastava Amyl And The Sniffers. Glazbeno su još rudimentarnije, prljavije, žešće i bučnije u odnosu na svoje australske rođake, a srodne su Sleaford Modsima i Idlesima, s kojima su također nastupale. Stariji bi se uz slušanje "Who Let The Dogs Out" mogli prisjetiti i starih punk sastava poput X-Ray Spexa, predvođenog nažalost pokojnom Poly Styrene, zatim Slitsa te i danas aktivnih bendova kao što su Bikini Kill i Sleater-Kinney, pa i davno ugaslih slovenskih Tožibaba čiju je kompilaciju "Discography 1984-1986" Thurston Moore (ex-Sonic Youth) proglasio najboljim albumom 2024. godine. Dakle, muzički je sve jasno. Ovo je punk u stilu "udri, ožeži i razbij", a svima koji te nerviraju, tlače ili maltretiraju jebi sve po spisku. Iz nekog razloga podsjećaju me i na prve američke hardcore punk bendove poput Black Flaga ili Minor Threata, a ima u njima i nešto od Sex Pistolsa i Damneda.

No važnije od ovih stilskih odrednica i usporedbi je nešto drugo. Prije svega, Lambrini Girls su totalni antipod suvremenim pop zvijezdama. "Who Let The Dogs Out", primjerice, ima veze s albumima Taylor Swift samo po tome što iza njih i debija Lambrini Girlsa stoje blondine. Sve drugo posve je različito. Naročito u tematskom smislu jer Lambrini Girls pjevaju o tome kako ih tlače kapitalizam, policija, politika, rentijerstvo i turizam jer dolaze iz turističkog Brightona. Ustaju protiv gaženja prava, mačizma, rata i rasta troškova života koji lete u nebo zbog čega ljudi koji pokušavaju egzistirati od svog rada sve lošije žive. Samodopadni Plenković, jer živi u izmaštanoj stvarnosti koja s realnošću nema nikakvog doticaja, vjerojatno bi curama Lambrini održao jedno od svojih monotonih predavanja o tome da se živi bolje, samo one to ne uviđaju. Kao što to iz tjedna u tjedan na presicama ponavlja novinarima koji bi ga pred uključenim kamerama i mikrofonima trebali otjerati kvragu. Da se nauči nelaganju, a uz njega i lijeni guverner HNB-a Vujčić te krkani koji pucaju iz auta ili nas uvjeravaju da ćemo uštedjeti pečenjem kruha kod kuće. Za državu kojom vlada takva kamarila šteta i poreza koji joj plaćam, a kruh pečem jer me to raduje.

Lambrini Girls ne uviđaju samo stvarnost kakva jest nego protiv takve ponosno i glasno ustaju, ma tko bio na vlasti, jer velikih i dobrih u tom poslu više nema. Vide da je "oskudica lažna", ispravno smatrajući da ćemo kroz ovakav kapitalizam fasovati fašizam koji već nadire "all over" USA, UK, EU, NATO. Sve je to isti "kaco" dok su curama Lambrini njihovi mufovi ono što su Sex Pistolsima bila njihova muda. To je njihova "cuntology", odnosno "pičkologija" s kojom ustaju protiv "korporativne kulture", "energije velikog kurca" i "djece prljavo bogatih", kao i svih kojima smeta bilo kakva "različitost", da parafraziram naslove njihovih pjesama. Jasno razlikuju pičku kao spolni organ od pizde kao karakterne osobine; da se prisjetimo filma "Variola vera" Gorana Markovića, poučnog i za pandemiju korone u kojoj su na vrhu EU mnogi ispali pizde, ma što nosili među nogama. Lambrini Girls neće postati popularne jer su premalo pop, a previše remetilačke za većinu kojoj političari prodaju bajke o demokraciji i kapitalizmu, basne o ratu i miru u Ukrajini te strah od Rusa, Kineza ili Iranaca, ali definitivno kuže svijet kojem treba više socijalizma, a ne kapitalizma.