Red Axes: ‘Ljudi u Hrvatskoj znaju partijati, osjeti se old-school vibe, što jako cijenimo‘

Red Axes su eklektični DJ duo iz Tel Aviva koji je jedna od najistaknutijih glazbenih pojava na tamošnjoj vrlo živoj elektroničkoj sceni. Proslavio ih je jedinstven zvuk, unikatan spoj elektronike, indie glazbe i zvučnog eksperimentiranja. Duo su 2010. godine osnovali Dori Sadovnik i Niv Arzi, a s njima smo razgovarali uoči nastupa u Petom kupeu ove subote (1. veljače).

Sadovnik i Arzi nisu željeli pričati o tome kakav je trenutno život u Tel Avivu niti se osvrnuti na činjenicu da su zbog rata u Gazi brojni izraelski umjetnici na udaru bojkota. Njih dvojica nastavljaju nastupati, pa tako, recimo, dvadesetak dana nakon zagrebačkog nastupa idu i u kultni berlinski Beghain, a posljednjih su mjeseci, kao i inače, aktivni po cijelome svijetu, od New Yorka do Londona.

Evo što su nam ispričali o svojoj glazbi.

Vas dvojica se poznajete od ranoga djetinjstva. Kako se vaš odnos mijenjao tijekom godina i što je ključno za održavanje prijateljstva—čak i kada radite zajedno, što vjerojatno može biti prilično intenzivno?

Red Axes: Pa, prošli smo kroz puno toga zajedno, i privatno i profesionalno. Odrasli smo, ali temelj našeg prijateljstva ostao je isti. Naravno, ponekad nastupe napeti trenuci, ali ključ je u otvorenoj komunikaciji i održavanju ljubavi prema onome što radimo. Podsjećamo se zašto smo uopće počeli—zato što uživamo stvarati glazbu zajedno i svirati je ljudima.

Nedavno ste se vratili svojim bendovskim korijenima. Kako vam ide s live nastupima u takvom setupu? Koliko je složenije organizirati i izvesti takve koncerte, s obzirom na to da su uključeni instrumenti i više ljudi?

Red Axes: Definitivno je malo složenije, ali ujedno i uzbudljivo. Oduvijek smo voljeli live instrumente, tako da nam se puni bend s više glazbenika čini kao prirodna evolucija. Logistika je izazovnija, posebno kada je riječ o turnejama, probama i koordinaciji svega, ali se isplati. Energija koju dobivamo iz live nastupa je posebna. Osjećamo veću povezanost s publikom, a atmosfera je potpuno drugačija. Taj izazov samo čini iskustvo još ispunjenijim.

Osnovali ste i vlastitu izdavačku kuću. Što vas je potaknulo na taj korak? Također, postoje li neki izvođači—bilo da su izdali glazbu na vašem labelu ili ne—na koje biste nam željeli skrenuti pažnju, možda netko tko još nije toliko poznat?

Red Axes: Pokretanje izdavačke kuće činilo se kao logičan korak, pogotovo nakon što smo radili s toliko talentiranih umjetnika i vidjeli koliko je teško probiti se. Željeli smo stvoriti prostor u kojem možemo promovirati nove, zanimljive zvukove i omogućiti umjetnicima da podijele svoju glazbu. Niv vodi label od 2018. i to mu je i dalje jako važna stvar. Što se tiče izvođača, sve možete pronaći na Bandcampu—tamo je cijela priča.

Uživate li više raditi u studiju ili nastupati uživo? I zašto?

Niv: Oboje, ali mislim da ipak malo više uživam u live nastupima. Ima nešto posebno u tom trenutku, u povezivanju i osjećanju energije—to se teško može ponoviti u studiju. Istovremeno, volim kreativni proces u studiju—istraživanje novih zvukova, eksperimentiranje s instrumentima, i naravno, potragu za pločama, što je vjerojatno moja najveća glazbena opsesija.

Dori: Oboje. Live zbog očite stvari—biti u trenutku s publikom i tom energijom. Studio jer mogu ući u sobu i igrati se kao dijete s igračkama. Definitivno sam studijski fanatik i uvijek osjetim uzbuđenje kad uzmem novi instrument i istražujem zvukove. Obožavam to što možeš napraviti pjesmu ujutro i već navečer je puštati ljudima.

Red Axes

Mike Miller

Vašu glazbu je teško svrstati u jednu kategoriju. Vaša diskografija pokriva cijeli spektar zvukova, od dječjih zborova do oštrih ritmova drum mašina. Čini se kao da ste stalno u potrazi za najneobičnijim zvukovima. Kako to radite? Kako uvijek pronađete nešto novo?

Red Axes: Uvijek tražimo inspiraciju na neočekivanim mjestima. Ne želimo se ponavljati, i zato toliko cijenimo eksperimentiranje. Nije uvijek stvar u pronalasku nečeg potpuno novog, već u otvorenosti prema novim idejama. Bilo da se radi o starom instrumentu, zvuku s nekog mjesta koje smo posjetili ili nečem jednostavnom poput sempla—sve to može biti početak nečeg potpuno drugačijeg. Ključno je pomicati granice, biti znatiželjan i ostati autentičan.

Vaša izdavačka serija "Trips" inspirirana je putovanjima i mjestima. Što vam je s tih putovanja ostalo u posebnom sjećanju? Imate li neku anegdotu koju možete podijeliti s nama? Kako je izgledao rad na tim projektima?

Red Axes: Svako mjesto koje posjetimo ostavi trag na nama, i glazbeno i osobno. Imali smo sreću da putujemo na neka nevjerojatna mjesta, i ta iskustva definitivno utječu na naš zvuk. Jedno od najnezaboravnijih putovanja bilo je u Afriku. Ritmovi, energija i vibracija tog mjesta su nevjerojatni. Bili smo neprestano inspirirani. Rad na "Trips" projektima osjećao se kao pretvaranje naših iskustava i emocija iz tih mjesta u zvuk, kao neka vrsta glazbenog dnevnika. Nije uvijek bilo lako, ali upravo to ga je učinilo posebnim.

Ako se ne varam, dva puta ste nastupili u Hrvatskoj—na Love International festivalu i u Tunelu u Šibeniku. Imate li neka sjećanja od tamo koja biste podijelili s nama?

Red Axes: Imali smo sjajne trenutke tamo. Love International festival je bio nevjerojatan—vrhunska selekcija glazbe i savršena atmosfera. Tunel u Šibeniku bio je intimniji, što ga je učinilo posebnim i autentičnim. Akustika u tom prostoru je nevjerojatna. Jedan od omiljenih trenutaka bio nam je dugi set koji smo tamo odsvirali—ljudi znaju partijati, osjeti se malo old-school vibe, što jako cijenimo. Izlazak iz te "špilje" na jutarnje sunce bio je pravi trip.

Što nam možete reći uoči vašeg nastupa u Petom Kupeu? Što možemo očekivati, a što vi očekujete od publike?

Red Axes: Jako se veselimo nastupu u Petom Kupeu! Planiramo ići divlje, duboko i rock’n’roll. Obožavamo svirati u intimnim prostorima gdje možemo ostvariti direktnu interakciju s publikom. Bitno nam je stvoriti povezanost. Nadamo se da će publika doći s dobrom energijom i otvorenošću—mi ćemo donijeti sebe i neke lude ploče. Vidimo se!