THE LUMINEERS
Automatic
Dualtone Music Group
žanr: pop/folk
ocjena: 3
------------
Na krilima zaraznog singla "Ho Hey" s prvog albuma "The Lumineers" (2012.) istoimeni duo Wesleyja Schultza i Jeremije Fraitesa vinuo se do popularnosti kakva u ovom stoljeću nije bila predviđena za folk-pop ili folk-rock grupe. Ipak, nisu The Lumineers bili jedini, sjetimo se Mumford & Sonsa, pa i Fleet Foxesa, a u krajnjoj liniji i Ed Sheeran je djelomice folk kantautor. Kvaka je bila u melodijama koje The Lumineers isporučuju i na petom albumu "Automatic" te u emotivnom Wesleyjevu glasu.
Ni tematski The Lumineers nisu nezanimljivi jer fokus njihova novog albuma je na oprečnosti između "dosade" i "prekomjerne stimulacije" zabavom, informacijama i svime onime čime nas internet plavi pa nam se čini da živote živimo na autopilotu, a bez dubinskih emocija i sa "zamagljenim linijama između stvarnosti i iluzija". Moj problem s Lumineersima je što je sve kod njih zgodno skockano, ali i previše ispolirano te pomalo beskrvno. Nedostaju oštrica, energičnost i gard kakve, nedavno i uživo, isijava Frank Turner, pa se i "Automatic" svodi na folk-pop kulisu za uniformirane Starbucksove kafeterije. U stilu, ne talasaj dok pijem prezašećereni caffe latte i mislim da sam kul kad kroz izlog gledam ljude i na laptopu pišem priče o životu koji, zapravo, prolazi pored mene.
Komentari
0