Prije dva mjeseca u backstageu Vintage Industrial Bara, uoči koncerta grupe The Strange, pitam Chrisa Eckmana zna li što o Lauri, sestri Carle Torgerson iz The Walkaboutsa. Reče mi da Laura živi u Portlandu, bavi se naturopatijom i onda se uz smijeh prisjeti kako smo Laura i ja, supijani i zagledani jedno u drugo, izgubili ključ od autobusa u koji smo željeli ući. Te tri stepenice u tour busu The Walkaboutsa sredinom 90-ih negdje u Ljubljani mogle su biti moj "Stairway To Heaven" jer Laura me očarala zaraznim osmijehom, blago kovrčavom kosom, a i malo su kojoj djevojci tako dobro pristajale traperice Levi‘s 501. Tko zna, da smo našli ključ i savladali te tri stepenice, jer učinilo mi se i da se i ja dopadoh lijepoj Lauri, možda bih sad živio u Portlandu.
Uskoro će pak Chris raskinuti s Carlom, iz Seattlea preseliti u Ljubljanu pa se tamo oženiti i nedavno razvesti. The Walkabouts kao atipični bend sa Sub Popa, koji je kasnih 80-ih lansirao grunge-rock, prije desetak godina prestat će postojati, a on se posvetiti diskografskoj world music etiketi Glitterbeat. Osnovat će i The Strange s dragim ljudima iz The Bambi Molestersa u kojoj posljednjih godina uz Dalibora Pavičića sviraju momci iz riječkog americana benda My Buddy Moose, a usporedo i Dirtmusic s Hugom Raceom (ex-The Bad Seeds) i Chrisom Brokawom (ex-Codeine). Uz nekoliko albuma tih dvaju sastava Chris će 2021. objaviti peti solistički, "lockdown" album "Where The Spirit Rests". Eckmanov bariton u sedam sumračnih pjesama na kojima su sudjelovali i Chris Cacavas iz Green On Red i Chuck Johnson te koproducent Alastair McNeill zadobio je cohenovsku patinu, a bila je čujna i srodnost sa šparnijim radovima Nicka Cavea. Stihovi su bili osjenčani tminom i samotnošću pandemijske godine za razliku od albuma "Harney County" (2013), pastoralnog zvučnog putopisa po jednoj od regija Oregona, no "Where The Spirit Rests" bio je jednako krasan album.
Živi u Ljubljani
Navršilo se gotovo tri dekade otkako Chris živi u Ljubljani, zadovoljan i umrežen s tamošnjim glazbenicima poput basista Žige Goloba, bubnjara Blaža Celareca, gitarista Andraža Mazija i kantautorice Jane Beltran koji sviraju i pjevaju na albumu "The Land We Knew The Best". Producent je ponovo Alastair McNeill, a gudačke aranžmane potpisuje belgijska skladateljica Catherine Graindorge koja je aranžirala gudače i za Nicka Cavea i Iggyja Popa. Slušajući ovaj divni, pretežito tih i smiren album jasno je da je to djelo američkog kantautora Chrisa Eckmana koji je u solističkim i skladbama The Walkaboutsa bio i ostao blizak kantautorima poput Townesa Van Zandta, Leonarda Cohena, Nicka Cavea te istaknutim autorima americane koju su The Walkabouts uvelike setirali kao žanr. Jasno je i da ovakav album može skladati i napisati samo američki kantautor čak i ako je pola života proveo u Sloveniji, a i s The Walkaboutsima daleko više nastupao po Europi nego po Americi iz koje je potekao. Amerikanca možete iseliti iz Amerike, ali teško i Ameriku iz Amerikanca, čak i kad uz Chrisa glazbu izvode slovenski glazbenici, a glasom mu asistira Jana Beltran. Nježni glasovir, tamni kontrabas, pozadinski bubnjevi, jecaji pedal-steel gitare i povremena distorzija električne gitare na "The Land We Knew The Best" ipak su američki hibrid folk-rocka, chamber-popa i country-rocka.
Mogao je bilo gdje nastati
Moglo bi se po stihovima zaključiti da Eckman putuje po svojoj nutrini i da je album "The Land We Knew The Best" mogao nastati bilo gdje. No u nedavnom intervjuu portalu RTV Slovenije Eckman otkriva da je baš planinarenje po brdima oko Ljubljane pomoglo da dopre do samog sebe, a na slovenski narativ albuma ukazuje i fotografija stare brdske štale na naslovnici albuma, a koja je mogla dospjeti iz planinske okolice Seattlea ili Portlanda, ali nama je jasno da je s nekog slovenskog proplanka. Čak i ako znamo da je američki Stjenjak imao upliv i na radove The Walkaboutsa, baš kao i njihova lutanja po Europi, jasno je da je "The Land We Knew The Best" slovenski album mirnog Amerikanca koji se odavno skrasio u Sloveniji. "Bijes se povukao, strah smirio" dok "planinski vrhunci u zvijezdama imaju oči", iznad "ravnica iz kojih smo potekli" pjeva Chris, promatrajući možda Ljubljanu s neke od okolnih planina i "čekajući posljednji vlak za povratak kući". Ne u Seattle, nego u Ljubljanu.
CHRIS ECKMAN
The Land We Knew The Best
Glitterhouse
žanr: folk-rock/chamber-pop
ocjena: 4 i pol
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....