DREZDENSKA FILHARMONIJA

Tko bi rekao da se Čajkovski može svirati i bez patetike? Može, kad ga se dohvati orkestar star 150 godina

Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski.
Lisinski subotom, koncert Drezdenska filharmonija, dirigent Krzysztof Urbanski, violončelo Julia Hagen

 Ranko Suvar/Cropix
Drezdenska filharmonija je gostovala u ciklusu Lisinski subotom. Započeta je tradicionalna serija velikih europskih orkestara u Zagrebu

Tko bi rekao da se Čajkovski može svirati i bez patetike? Može, kad ga se dohvati orkestar star 150 godina i dirigent u četrdesetima. Oni su Drezdenska filharmonija a on Krzysztof Urbański na gostovanju u ciklusu Subotom u Lisinskom 7. listopada, kojim je započela tradicionalna serija velikih europskih orkestara u Zagrebu.

Iako je sve počelo dosta nezgodno već nakon prve točke uvertire " Figarovom piru" W. A. Mozarta, sa činilo se ozbiljnim padom jedne posjetiteljice i nekim tehničkim problemima, ono što je nakon dulje stanke uslijedilo vrijedilo je čuti. Četvrta simfonija u f- molu op 36 ruskoga romantika doslovce je oborila s nogu svakog tko ju poznaje u bezbroj živih i disko izvedbi s najboljim ansamblima i dirigentima. Manje popularna od Pete i Šeste, no podjednako zanesena autorovim biografskim tegobama i razmišljanjima, Četvrta je ova put neočekivano krenula putem gotovo asketskoga promišljanja zvuka ne oslanjajući se na očekivani interpretacijski patos, već upravo obrnuto na moderni pristup partituri izbjegnuvši doslovnosti u pristupu raznolikim temama i raspoloženjima.

image
Ranko Suvar/Cropix
image
Ranko Suvar/Cropix

Potpis Urbańskog, poljskog dirigenta mladje/ srednje generacije vrlo afirmiranog u svijetu, bio je očaravajući. Škrta gesta metronomske točnosti, ležernost s pokrićem autoriteta, savršen dinamički sklad od najtišeg do najglasnijeg, a sve to u koliziji razumijevanja s majstorima koji su sjedili u orkestru, razotkrivala je partituru Čajkovskog u punom sjaju velikoga zvuka ali i finoći nekih sasvim posebnih detalja. Primjerice pizzicato ostinato stavak (trzanje prstima po žicama bez gudala) zvučao je nestvarno kao s drugačije tkanog svijeta, dok bi se o puhačima sviju vrsta a posebno jednim nevjerojatnim klarinetom, mogla napisati pjesma. I tako je bilo od početka do kraja uz središnju točku sa solo glazbalom, elegantnim Prvim koncertom za violončelo i orkestar u a- molu op 33 Camillea Saint- Saensa uz tankoćutnu umjetnicu takodjer mladje generacije Juliju Hagen. Omiljeni Lisinski subotom dobro došao u novu sezonu!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 08:31