
Will Oldham, ako je vjerovati Mati Škugoru, nikad se nije nasmijao kao kad sam ga onako krhkog i sitnog, barem prema meni koji sam tada imao oko 140 kila, prije više od dva desetljeća zagrlio nakon koncerta u KSET-u. Ništa čudno za čovjeka čiju je “I See Darkness” obradio Johnny Cash na jednom od albuma iz serijala “American Recordings” u produkciji Ricka Rubina. Naime, Oldham je često snimao tužne pjesme, a kako me naviknuo na postojanost kvalitete svojih djela tako sam propustio recenzirati nekoliko posljednjih albuma koje je objavio pod imenom Bonnie “Prince” Billy. Ipak, već dugo nisam imao osjećaj da je Will toliko zadovoljan i radostan, barem od albuma obrada Merlea Haggarda “Best Troubador” (2017). Kako god, “The Purple Bird” je pravi nešvilski country-rock i honky-tonk album prožet čak i humorom u pjesmama poput “Guns Are For Cowards”, “The Water’s Fine” ili “Tonight With The Dogs I’m Sleeping” koju bih mogao uzeti za osobnu himnu posljednjih dvanaestak godina života. Jedino je šteta što ni u uzletu popularnosti country glazbe dobri stari Will neće profitirati čak ni koliko Sturgill Simpson čiji je producent David Ferguson perfektno ustrojio “The Purple Bird” kao iskreni i istinski naklon klasičnom countryju 70-ih.
BONNIE “PRINCE” BILLY
The Purple Bird
Domino Recording
žanr: country-rock
ocjena: 4
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....