TRAVIATA U HNK Za Verdijevu grandioznu partituru najveći je problem pjevačica za ulogu glavne junakinje

Nakon što je venecijanska praizvedba Traviate 6. ožujka 1853. završila skandalom i velikim neuspjehom, poslije samo godinu dana ista je opera u istome gradu doživjela trijumfalan uspjeh. Neki kritičari su komentirali kako je to rezultat preinaka koje je Verdi napravio u partituri. Ta ga je konstatacija razbijesnila te je odgovorio kako je u odnosu na prvu izvedbu napravio svega pet manjih retuša koji se odnose na duet iz druge slike Germonta i Violette i Germontovu cabalettu na kraju druge slike, jer nije bilo potrebno išta drugo mijenjati, pa razloge za propast, odnosno golem uspjeh treba tražiti negdje drugdje.

Te Verdijeve riječi upućuju da Traviatu treba izvoditi integralno kako je skladana, a na taj način ju je scenski postavio redatelj Janusz Kica, sukladno osnovnoj Verdijevoj zamisli prema kojoj je opera najvećim dijelom koncentrirana na glavnu junakinju Violettu (libreto ove opere napisao je Francesco Maria Piave prema drami "Dama s kamelijama" Aleksandrea Dumasa sina.)

Verdi je Traviatu napisao vrlo brzo, za samo četiri tjedna u vrijeme pokusa za praizvedbu Trubadura. Ono što je jedinstveno u ovoj grandioznoj partituri svakako je transformacija karaktera glavnoga lika, za čiju je interpretaciju potrebno pronaći dva različita glasa, što je i najveći problem za svaku pjevačicu koja interpretira tu ulogu. Prvi čin briljantne glazbe pune verva, dočarava stanje Violettine duše, primjerice napitnica i cabaletta s kraja prve slike; Follie, follie! i Sempre libera degg’io. Violettinom transformacijom koja započinje od druge slike u potpunosti se mijenja tonska slika njezine ekspresije u izvanrednome psihogramu koji je Verdi proveo sve do posljednjih stranica prije smrti, a koja označava potpunu purifikaciju toga lika te pripada najljepšim Verdijevim stranicama.

Maestro Nikša Bareza: Traviata je zbog humanizma i danas suvremena opera

U vrijeme nastanka Traviata je bila suvremena opera, ali je to ostala do danas, zbog svojega humanizma i traženja životnoga smisla u mogućnosti doživljavanja i ostvarivanja najdubljih ljubavnih emocija kao apsolutne vrijednosti, što je tako teško realizirati, navodi maestro Nikša Bareza.

Zagrebačka premijera u suradnji s Operom HHK Ivana pl. Zajca u Rijeci, pod ravnanjem maestra Nikše Bareze i u režiji Janusza Kice, održat će se u subotu 12. rujna u 19,30 sati. U glavnim će ulogama nastupati Sanja Kerkez (Violetta Valery), Sebastian Ferrada (Alfredo Germont) te Vitomir Marof (Giorgio Germont).