U što se pretvorio MTV koji je odgojio generacije? Gdje je nestao rock&roll?

Uzvikom “Ladies and gentlemen, rock and roll” i videospotom “Video Killed The Radio Star” engleske electro-pop grupe The Buggles u New Yorku je 1. kolovoza 1981. započelo emitiranje MTV -ja. 30 godina poslije rock & rolla na MTV-ju ima u tragovima. Zapravo, na MTV-ju je sve manje kvalitetne popularne glazbe, pa čak i glazbe uopće jer danas je ta “glazbena televizija” tek poligon najstupidnijih reality šou programa koje uopće možete zamisliti. Glazba je u programu “Moron TV-a” tek intermezzo.

Vizualna estetika

No, tako to biva kad se publiku navikavalo da se glazba gleda. Glazbeni i urednički kriteriji MTV-ja od samih su početaka bili diskutabilni. Onaj rock & roll uzvik na početku emitiranja programa uglavnom se odnosio na bendove tipa Dire Straits (čiji je “Money For Nothing” bio prvi spot koji je emitirao 1987. pokrenut MTV Europe) i sintesajzersku fazu ZZ Topa (koji su brzo skužili da su u spotovima najvažniji dugonogi komadi), odnosno na one izvođače kojima su diskografske kuće - cijeneći da su dovoljno komercijalni - željele platiti velik novac za nešto što se zvalo videospot, a što je u 60-ma bilo prilično jeftino. No, u 80-ma se pričalo o novoj vizualnoj estetici, o novim tehnologijama, a sve to košta pa su ubrzo preskupi videospotovi postali omča oko vrata diskografske industrije i jedan od glavnih razloga preskupih CD albuma, što je diskografiju otjeralo u propast.

Strateška pogreška

Koncem 90-ih na jednom seminaru Warner Music Internationala u Austriji imao sam priliku razgovarati s tadašnjim zamjenikom direktora za tehnološki razvoj te kompanije i u neobaveznom, ali vrlo otvorenom razgovoru taj mi je gospodin rekao kako najveća strateška greška koju je počinila kompanija Warner nije bila prodaja MTV-ja Viacomu nego osnutak MTV-ja koji se od eksperimentalnog programa ubrzo prometnuo u vladara diskografske industrije i diktatora po čijem ukusu trendovi nastaju i nestaju.

U konačnici, MTV je postao reakcionaran medij koji favorzira bezukusnu i strogo kontroliranu pop glazbu, brandirani hip hop i R&B, lijepa lica, mlada napeta tijela i ageism. Stoga je prvi paradoks da se najboljim videospotom koji je MTV emitirao smatra “Hurt” Johnnyja Casha, jednog od rijetkih izvođača starijih od 35 godina kojeg je MTV u 21. stoljeću pripustio u svoj program.

No, kad smo već kod “Hurt” i Casha, bilo je još nešto dobrih stvari u povijesti MTV-ja. Ne mislim pri tome na uspon Michaela Jacksona i Madonne do trona Kralja i Kraljice pop glazbe, duranovaca i Culture Cluba do statusa najpopularnijih pop bendova te Gunsa i Bon Jovija do statusa najvećih rock bendova 80-ih ili, nedavno, uspon Lady Gage na tron koji je držala Madonna te etabliranje Davida Guette kao vladara zabave.

Bez rasizma u programu

Prije svega to je bilo emitiranje Nirvanina “Smells Like Teen Spirit” i “Alive” Pearl Jama u takozvanoj heavy rotaciji. To je promijenilo rock & roll nabolje. Stariji će se prisjetiti i odlične emisije 120 Minutes posvećene istinski vrijednoj i kvalitetnoj alter-rock glazbi i Yo! MTV Raps koja je i više nego spotovi Michaela Jacksona dokinula rasizam u TV programima. MTV je imao i veliku ulogu u kampanji “Vote or Die” kojom Bush, doduše, nije skinut s vlasti, ali tko zna bi li Obama postao predsjednik SAD-a da MTV nije favorizirao crnopute izvođače. Ovdje se, pak, MTV Adria trudi povezati glazbene scene država nastalih nakon raspada Jugoslavije u jedan integralni kulturni prostor.

Revolucionarni spotovi

MTV je imao sjajnih momenata i sa serijom unplugged koncerata u prvoj polovini 90-ih, etabliranjem U2 u drugoj polovini 80-ih kao benda koji je ipak postao veći od drugih, spomenutom promocijom grunge-rocka na čelu s Nirvanom i Pearl Jamom te alter-rocka i punka s Red Hot Chili Peppersima i Green Dayom, a i spotovi Beastie Boysa i crtani film “Beavis And Butthead” doista su bili kul. Niz vrijednih videospotova, vizualno i grafički revolucionarnih koji su mijenjali i estetiku filma, nastao je jer su diljem svijeta ponikle franšize MTV-ja i srodnih glazbenih TV programa. Neki vrijedni filmski režiseri ponikli su baš u okviru žanra videospotova.

Video, doduše, nije ubio radio kako su to sugerirali The Buggles, ali su radiopostaje, nažalost, prečesto slijedile diktat MTV-ja, baš kao i diskografska industrija kojoj se MTV kao njezino čedo otelo kontroli kako bi uspostavio vlastita pravila igre, a negdje od 20. do 30. rođendana MTV je prvenstveno pokušavao zadovoljiti oči, a tek onda uši. Ako ih se uopće sjetio kao receptivnog aparata. To je bio i ostao najveći krimen tog TV programa koji je glazbu sveo na golišavu, šarenu, ali i krajnje neukusnu kulisu za prodaju drugih proizvoda.

Poplava reality serijala

Kako je u u tom periodu sve ono iole pozitivno u MTV programu iz kasnih 80-ih i ranih 90-ih gotovo posve iščezlo, a u korist debilnih reality serijala i pretežito stupidne dance-pop glazbe između njih, ostaje zaključiti kako su prije tridesetak godina Dead Kennedys, dugoročno gledano, ipak bili u pravu kad su snimili pjesmu “MTV - Get Off The Air”. Nažalost, MTV emitira i dalje.