U Zagreb ponovno dolaze velikani americane i psihodeličnog rocka. Jednog od njih sam upoznao, za razliku od Belinde Carlisle u koju sam bio smrtno zaljubljen

“O Steveu Wynnu bih vam mogao pričati danima. Krenulo je onog lijepog jesenjeg dana 1984. kada je Sale Dragaš odlučio zadržati prvu ploču Steveovog prvog banda The Dream Syndicate, “The Days Of Wine And Roses” (1982), a riješiti se druge “Medicine Show” (1984). Obje je bio kupio u kasno ljeto 1984. na maturalcu u Ateni. Donio mi ih je u Bogovićevu gdje smo svi mi opterećeni muzikom u to doba gubili vrijeme preprodajući “orginalke” te domaća “licencna” izdanja. Slika preurednih običnih momaka s omota nije obećavala. Jedan je čak imao dugu kosu, model koji će se deset godina kasnije zvati “fudbalerka”. Kad sam došao doma stavio sam “Medicine Show” na gramofon, dva puta preslušao, proglasio ih u sebi drugorazrednom kopijom Bruce Springsteena koji je tada sa “Born In The Usa” dominirao radio valovima i vratio Saletu koji ih onda sretan uvalio nekome za sitne pare”.

Tako je o The Dream Syndicate i Steveu Wynnu, a posredno i o meni, 2003. godine pisao moj prijatelj i nekoć kolega diskograf i koncertni promoter Ante Čikara (www.popdepresija.com/?p=678), a ja i danas žalim što sam prodao “Medicine Show” premda zaista jest bio slabiji od “The Day Of Wine And Roses” koji i danas smatram jednim od najboljih albuma američkog underground i psihodeličnog rocka. Priznajem da me nisu previše zacimali “Out Of The Grey” (1986) i “Ghost Stories” (1988), ali sam bio oduševljen s povratničkim albumima The Dream Syndicate, njih četiri od 2017. godine naovamo.

Ne manje važno, scena s koje su potekli The Dream Syndicate zvala se Paisley Underground, a njeni protagonisti stapali su friška iskustva punka i post-punka s psihodelijom, garažnim, folk i country-rockom te jangle-popom. Neki od tih bendova bili su The Bangles, Rain Parade, The Long Ryders, Opal, Mazzy Star, The Three O’Clock, The Go-Go’s, a posredno i duo Danny & Dusty kojeg su tvorili Steve Wynn iz The Dream Syndicatea i Dan Stuart iz Green On Reda. Na sličnom tragu djelovali su i R.E.M. iz Athensa koji postaju jedan od najvećih američkih rock i pop sastava svih vremena, a stilski i idejno blisko u Velikoj Britaniji The Teardrop Explodes, Echo And The Bunnymen, Wah!, The Comsat Angels, The Psychedelic Furs. I “Distorzija” (1986) Električnog orgazma bio je naš, također prilično suvisao pokušaj “pomirbe” new wavea, psihodelije i classic rocka.

“Tijekom vremena upoznao je potpisnik ovih redaka i Stevea Wynna, Dana Stuarta, Chucka Propheta, nažalost ne i Susannu Hoffs iz The Banglesa i Belindu Carlisle iz The Go-Go’s u koje je bio smrtno zaljubljen. Više mu te dvije dame ne dolaze ni u snove, ali barem mu se na javi dogodilo nešto lijepo. Naime, The Dream Syndicate su nedavno objavili krasan novi album “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions”, samo godinu dana nakon “The Universe Inside”. Ako je potonji, gotovo jednosatni komad glazbe “razrezan” u pet skladbi, bio plod samo jednog sessiona od svega 80 minuta, utemeljenog na iskustvima The Grateful Deada, The Velvet Undergrounda, The Jefferson Airplanea, ranih Pink Floyda i planirane fuzije Hendrixa i Milesa, “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions” posve je drugačije naravi. Novih deset pjesama fino je iznijansirano, a pažnju plijene blistavim melodijama, elegancijom, snolikošću, nadrealnošću i atmosferičnošću koja slušatelja navodi da ih sam u sparnoj ljetnoj noći, osvijetljen tek žarom cigarete i ekranom utišanog TV-a, sluša iznova i iznova. Steve Wynn u pratnji Chrisa Cacavasa (nekoć klavijaturista Green On Red), Dennisa Ducka, Martina Waltona i Jasona Victora povremeno će podsjetiti i na našeg dobrog znanca Chrisa Eckmana s kojim je također surađivao, a zahvaljujući i Mati Škugoru nekoliko puta nastupio u Hrvatskoj. Iza njega je serija jakih solo albuma koje je objavio nakon raspada i prije ponovog okupljanja The Dream Syndicatea čiji “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions” ima dodirnih točaka i s drugim albumom grupe The Strange “Echo Chamber”, pisao sam u recenziji albuma The Dream Syndicatea “Ultraviolet Battle Hymns And True Confessions” (2022).

U međuvremenu, od 1990. do danas, Steve Wynn je objavio i petnaestak, što solističkih, što albuma uz prateći sastav The Miracle Three čime se prometnuo u jednog od najcjenjenijih i vodećih kantautora psihodeličnog, alternativnog i underground rocka te americane i roots-rocka. Od “Kerosene Man” (1990) do “Make It Right” (2024) Steve Wynn nije snimio nijedan loš album, a svjedočili smo i njegovim izvrsnim nastupima u Hrvatskoj, uključivši i onaj u KSET-u, 2003. godine, dvije nakon albuma “Here Come The Miracles”. Mogao bih još nadugo pisati o Steveu Wynnu čija je autobiografska knjiga "I “Wouldn‘t Say It If It Wasn‘t True - A Memoir of Life, Music and The Dream Syndicate” (2024) bila izuzetno hvaljena, a zgodno je napomenuti i da je album “Crossing Dragom bridge” (2008) u Ljubljani snimio i producirao naš dobar znanac Chris Eckman. Svi ćemo se vidjeti u zagrebačkom Hard Placeu, 27.02. i tome se izuzetno veselim.

Drago mi je što će sa Steveom Wynnom ponovo u Zagreb doći i Chris Cacavas, jedan od trojice ključnih članova ranih 90-ih upokojenog roots-rock, pysch-rock i americana sastava Green On Red čijem sam prekrasnom nastupu svjedočio daleke 1989. godine na festivalu Reading. Vidjeli smo da se pred našim očima raspadaju, ali glazba im je bila potresno veličanstvena. Svjedočili smo i nadahnutim koncertima Dana Stuarta te Chucka Propheta u nekoliko navrata u Zagrebu, a sad će ponovo u nas nastupiti i Chris Cacavas koji je nakon raspada grupe Green On Red objavio desetak solističkih albuma. Bit će to intimna akustična večer uz dvojicu velikana američkog psihodeličnog rocka i americane koji nažalost nisu popularni koliko to zaslužuju. Ulaznice za ovaj koncert "pjesama i priča" Stevea Wynna i Chrisa Cacacavas u pretprodaji stoje 20, a na dan koncerta 25 eura.