Frank Robert Ballard IV. (42) iz Michigana nije novajlija na američkoj country sceni, no dok je s promjenjivim uspjehom na prva tri albuma pjevao pjesme o viskiju, kamionetima, vlakovima i potucanju po cesti, u barovima i motelima, ganjajući snove koji nikako da se ostvare i žene koje nisu bile za dulje od jedne supijane noći nakon koje se ujutro niti ne sjećaš kakav je bio seks, nego tražiš novu cigaretu i novu bocu piva za doručak prije kave. Zato mi "The Messenger" zvuči poput albuma na kojem grešnik uz prljavu bujicu bluesa, rocka i countryja ispire svoje grijehe ne bi li se umilio Bogu.
Čisto žanrovski gledano, ovo nije tipičan album gospel glazbe, ali zadivljujuća je iskrenost i srčanost Frankieja Ballarda dok se bori sa svojim porocima i manama ne bi li postao bolji čovjek. Napokon se otrijeznio 2021. godine, oženio, dobio kćer i stvari su u životu postale ozbiljne. Upravo o tome, kroz nisku "rattle and shake" pjesama na prvoj i nekoliko smirenijih skladbi na drugoj strani, Frankie uvjerljivo pjeva i svira na albumu "The Messenger" koji bi se mogao dopasti poklonicima Jacka Whitea, Dana Auerbacha, R. L. Burnsidea i Dwighta Yoakama. Uh, teška je ta potraga za Bogom kad oko tebe plešu demoni i ne daju ti mira nego te vabe na razne, čovjeku tako drage grijehe.
Komentari
0