Uvjerljivost kojom tumači svaku skladbu, tjera slušatelja da zatvori oči i uživa. Može li se više tražiti od glazbenika?

Vladimir Krpan bio je istinski doajen hrvatskog pijanizma, veliki erudit i intelektualac, dugogodišnji profesor i profesor emeritus Muzičke akademije u Zagrebu, ali prije svega - svestran i kompletan umjetnik. Rijedak spoj vještine, intelekta, imaginacije, znanja i iskustva, učinio ga je čestim i rado viđenim gostom solistom Zagrebačke filharmonije, s kojom je kroz desetljeća ostvario nebrojene koncerte i snimke - izjavio je u povodu smrti poznatog pijanista i glazbenog pedagoga Vladimira Krpana, koji je umro u 88. godini, ravnatelj Zagrebačke filharmonije Filip Fak. "Njegov posljednji album pod nazivom ‘Vječni izazov savršenstvu‘, u izdanju Croatia Recordsa u suradnji s HRT-om, predstavlja skladbe snimljene upravo uz Zagrebačku filharmoniju", napisao je Filip Fak. "Na tom dvostrukom nosaču zvuka prisutna je Krpanova stalna ‘strast otkrivanja‘, njegova kontinuirana potraga za umjetničkim istinama", rekao je Fak, citiravši potom Krpana: "Ovaj album je povijest, ne samo moja retrospektiva nego je i retrospektiva orkestra Zagrebačke filharmonije".

Vladimir Krpan rođen je u Svetom Ivanu Zelini. Glasovir u Državnoj muzičkoj školi završio je 1956. (kod Ire Švarc-Kohn), a četiri godine kasnije diplomirao je i na Muzičkoj akademiji u klasi Svetislava Stančića. 1967. godine magistrirao je u klasi Carla Zecchija na Akademiji svete Cecilije u Rimu. Usavršavao se u Guida Agostija (komorna glazba i glasovir), L. Ronge (muzikologija), R. Silvestrija (glasovir) u Rimu te Artura Benedettija Michelangelija u Arezzu, Bergamu, Luganu i Sieni.

Od 1968. do 1971. godine predavao je glasovir na Visokoj muzičkoj školi u Skoplju, a od 1971. predaje i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; isprva kao docent, a od 1977. godine kao izvanredni profesor. Od 1983. godine do umirovljenja 2008. predaje kao redoviti profesor, a od 2010. kao profesor emeritus.

1965. i 1966. osvaja nagrade na pijanističkim natjecanjima u Vercelliju, Taormini, Bolzanu i Terniju, čime otpočinje svoju međunarodnu karijeru, koja ga je tijekom godina vodila po Europi, zemljama Bliskog i Dalekog istoka, Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji itd.

Njegov pijanistički repertoar obuhvaća djela od barokne do suvremene glazbe, iz svjetske, kao i domaće baštine.

U svom je muzičkom djelovanju, piše muzikologinja Jelena Knešaurek Carić, sintetizirao dvije pijanističke škole; onu Svetislava Stančića (kako je 2023. pisala kritičarka Jagoda Martinčević, Krpan je bio među posljednjim izravnim nasljednicima uglednog profesora), cijenjenog pijanista i pedagoga kojeg pijanisti smatraju utemeljiteljem zagrebačke pijanističke škole, te onu talijansku, u kojoj se ističu imena poput Zecchija, Agostija te velikana svjetskog pijanizma Michelangelija.

"Autentičnost Krpanova umjetničkog izričaja definirana je profinjenom sintezom tehničke preciznosti u izvedbi i izrazito romantičarski profilirane interpretacije koja iz svake partiture, bez obzira iz kojeg vremena ona dolazi, izvlači na površinu osjećaj kojim preplavljuje sva potencijalna analitička slušanja kojima smo tako često skloni. Krpan svojim izvedbama majstorski uspijeva stvoriti atmosferu u koju slušatelj mora uroniti, a to postižu samo najveći. Uvjerljivost kojom tumači svaku skladbu, bez obzira na moguće odmake od historijskih stilističkih normi, naprosto tjera slušatelja da zatvori oči i uživa u glazbi. Može li se više tražiti od glazbenika? I koliko ih je sposobno ostvariti tako snažnu razinu sugestivnosti u svakoj skladbi koju izvedu?" piše o Krpanu muzikologinja, koja smatra da su njegovu koncertnu i diskografsku karijeru ponajviše obilježili Beethovenov, Lisztov i Chopinov opus (Krpan je prvi u nas integralno izveo sve Chopinove etide i valcere).

Još nedavno, visokoj životnoj dobi usprkos, renomirani pijanist i dalje je nastupao. O njegovu koncertu iz 2023. godine svojedobno je pisala i Martinčević, koja je, promišljajući o tajni dugovječnih glazbenika, Krpanovu dugovječnost pripisala "neugasloj strasti sviranja i prenošenju te strasti na mnogo načina dulje od šest desetljeća".

"Ostvario je impozantnu međunarodnu karijeru cijenjenog interpreta, ali i onu drugu, pedagošku, uporan u održavanju tradicije koja je, začeta u Stančićevoj školi, stvorila jedan od najčvršćih temelja u hrvatskoj glazbi. Krpanovi nekadašnji studenti danas sviraju diljem svijeta, osnovao je hrvatsku EPTU (European Piano Teacher‘s Association) kao i onu bivše države, natjecanja mladih u Osijeku i Zagrebu, utemeljio je i klavirski odjel Visoke muzičke škole u Skoplju, inicirao brojne projekte, praizveo desetke novih skladbi hrvatskih autora, a uza sve to neumorno nastupao solistički i s orkestrima oduševljavajući napose interpretacijama Beethovena i Chopina. Što je to negoli strast i kulturološka misija vrijedna divljenja?" pitala se Martinčević.

Krpan je podigao naraštaje pijanista i pedagoga, poput Mužijevića, Katarine Krpan, Čaldarovića, Filjak, Mrvice i Vlaheka, koji su njemu u čast 2008. održali koncert u HGZ-u.

Dobitnik je niza nagrada, uključujući nagrade Porin za poseban prinos hrvatskoj glazbenoj kulturi te nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo.

1981. godine inaugurirao je ciklus "Lisinski subotom", a za Dan Dvorane "Lisinski" 2024. mu je godine uručeno posebno počasno članstvo Dvorane. Tom prigodom maestro je zadnji put javno nastupio u sklopu koncerta "Pianomania". Tom prilikom izveo je Preludij u A-duru Stjepana Šuleka i Chopinov Nokturno u cis-molu.