VIDEO: REIGNING SOUND Najbolji rock’n’roll bend na svijetu za koji nistečuli

Jedna od najboljih ploča koje ove godine imate prigodu čuti dolazi iz Memphisa, zove se “Shattered”, a djelo je grupe Reigning Sound čiji je lider Greg Cartwright nekoć bio član Obliviansa ( Jacka Obliviana) te surađivao s Patrickom Keelerom iz The Raconteursa ( Jacka Whitea) i s Danom Auerbachom (iz The Black Keysa). Prvi album “Break Up, Break Down” (2001) Reigning Sounda objavila je Sympathy For The Record Industry; mala, ali bitna diskografska kuća koja je svijetu predstavila niz najboljih garage-rock bendova posljednjih četvrt stoljeća, uključivši The White Stripese. Da je “Shattered” objavljen 1964. godine, Reigning Sound bi obnoć postao jedan od tri najbolja rock’n’roll benda na svijetu, tik do Beatlesa i Stonesa. Reigning Sound su i danas jedan od tri najbolja rock’n’roll benda koje možete čuti ove, 2014., ali uz jednu veliku razliku. Oni nikada neće postati popularni poput Beatlesa ili Stonesa.

Unatoč kvaliteti, novom ugovoru s Merge Recordsom za koju objavljuju i Arcade Fire, ostat će izvan obzora prosječnog pop konzumenta što posredno govori o stanju stvari u današnjoj popularnoj glazbi. Reigning Sound vjerojatno neće dobaciti ni do popularnosti The Whitee Stripesa ili The Black Keysa, premda to zaslužuju, nego tek do bljeska sastava poput The Alabama Shakesa ili Sharon Jones & The Dap-Kingsa u čijem je bruklinškom studiju snimljen “Shattered”. Pa što je onda na tom i takvom albumu “Shattered” tako zavodljivo i drugačije, a da unatoč tomu Reigning Sound ne uspijevaju dobaciti do tog, prosječnog konzumenta pop glazbe?

Prvo, jednostavnost i srčanost kakvu u načelu ne poznaju svi oni, predosadni “indie-šrot” bendovi. Drugo, kvaliteta pjesama kakva danas nažalost ne prolazi. Reiging Sound ne samo da se mogu mjeriti s Beatlesima ili Stonesima iz njihovih zlatnih godina nego i s Byrdsima i Dylanom, ali i s garage-punk ili rhythm & blues bendovima poput Sonicsa ili Thema ( Vana Morrisona), a njihov naizgled rudimentarni garage-rock osunčan je arhivskim soulom u stilu Otisa Reddinga, psihodelijom nalik Love i The Doors pa čak i baroque-popom kakav su ispisivali Burt Bacharach i Hal David. Kao da nam pred ušima u komprimiranom obliku prolazi sva najbolja povijest rocka i popa 60-ih, ali s nepogrešivo prepoznatljivim potpisom Grega Cartwrighta.

Treće, fenomenalan osjećaj za melodioznost Reigning Sounda danas je teško dostižna bilo kome u popularnoj glazbi, no top-liste impregnirane su dance-pop smećem za publiku koja ne zna za išta bolje pa to drugo ni ne traži. I to je taj nesretni usud Reigning Sounda. Oni su pravi, najbolji rock’n’roll bend na svijetu, ali u posve krivo vrijeme, uprkos nepobitnoj komercijalnosti koju posjeduju. Naravno, nitko sretniji od mene ako me uskoro demantira eventualni uspjeh Reigning Sounda, nalik onome The Black Keysa ili The White Stripesa čiju publiku bezrezervno upućujem na “Shattered” koji, premda retro-album, strši barem dva koplja iznad kurentne pop-mode.