Već se tijekom predstavljanja audiovizualnog spektakla “Gutterdämmerung” na presici u Vintageu i podignutim obrvama prisutnih novinara pokazalo da na INmusic dolazi projekt koji je nemoguće svrstati samo u filmsku ili samo u glazbenu umjetnost. Naime, “Gutterdämmerung” se promovira pod egidom “najbučnijeg nijemog filma na svijetu” što je samo po sebi oksimoron. Doduše, neki znaju kako su prije stotinjak godina projekcije nijemih filmova pratili orkestar ili barem jedan pijanist, a i s “Gutterdämmerungom” je posrijedi nešto slično. Razlika je u tome što projekciju ovog filma svirkom uživo prati bučan rock bend na čelu s Henryjem Rollinsom, a uz pomoć impresivnih efekata koji bi publiku trebali ubaciti u neku vrst trodimenzionalnog doživljaja “mračne rock & roll bajke”.
Nadrealna radnja
Nijemi crno-bijeli film, ali i cijeli koncept izvedbe, djelo je 46-godišnjeg švedsko-belgijskog redatelja Bjorna Tagemosea koji je uglavnom zarađivao kao vrhunski fotograf pa redatelj spotova za izvođače poput The Hivesa, Grace Jones, Davida Guette, Simple Mindsa, Editorsa i drugih te visokobudžetnih reklama za brendove poput Nikea i Adidasa. “Gutterdämmerung” je njegovo prvo ozbiljnije okušavanje u dugometražnom filmu, ali ne na klasičan način jer posrijedi je koliko film, toliko i koncertni te audio-vizualni spektakl na tragu rock-opere. Tagemose pri tome ističe kako je “Gutterdämmerung” njegov hommage nijemim crno-bijelim filmovima Hollywooda 1920-ih, posebice onima u kojima se mnogo eksperimentiralo vizualnim efektima, tehnikama snimanja i drugim postupcima koji su težili nadrealnom, fantastičnom i zastrašujućem.
Fantastična ili nadrealna je i sama radnja “Gutterdämmerunga”, smještena u “svijet koji Bog spašava od grijeha time što čovječanstvu oduzima ‘đavolje sjeme’, zlokobnu električnu gitaru”. Naravno, svijet time postaje “puritansko mjesto u kojem nema mjesta za seks, droge i rock & roll”. No, s nebesa stiže “punk-anđeo po imenu Vicious” kojeg igra Iggy Pop, “šaljući električnu gitaru natrag na Zemlju i grijeh se iznova vraća čovječanstvu”. Na to “zli puritanski svećenik” kojeg igra Henry Rollins “manipulira ‘posljednjom čistom djevojkom’ ( Olivia Vinall) da ukrade gitaru i uništi je”, a što će je suočiti s “najgorim kučkinim sinovima rock & rolla” koje utjelovljuju Lemmy, Slash, Tom Araya, Josh Homme, Mark Lanegan, Jesse Hughes i drugi. U filmu značajne role imaju i Grace Jones te Nina Hagen, a “posljednjoj čistoj djevojci suprotstavlja se loša rock & roll djevojka” koju glumi Tuesday Cross, inače porno-glumica i trenutno družica Jesseja Hughesa. Kako u foršpanu kaže Henry Rollins, “rock & roll uvijek pobjeđuje”.
‘Sumrak bijede’
Kao u većini rock-opera, tako i u ovoj “mračnoj rock & roll bajci”, kako promoviraju “Gutterdämmerung”, okosnica priče tek je kostur za ono glavno - glazbu, pjesme, atraktivne likove koje utjelovljuju neki od doista najvećih faca rock & rolla 20. i 21. stoljeća te audio-vizualne efekte u filmu, a u ovom slučaju i tijekom projekcije, osmišljene poput spektakularnog koncerta zbog čega “Gutterdämmerung” u ovoj “deluxe varijanti” koju ćemo doživjeti na INmusicu obilazi samo najveće rock festivale poput engleskog Isle Of Wight ili belgijskog Rock Werchtera. Tagemose ne navodi nikakvu poveznicu između njegovog “Guterdammerunga” i Wagnerove opere “Götterdämmerung”. Doista, u radnji je teško naći ikakvu spojnicu između ta dva djela. No, poveznicu je ipak moguće naći jer s vremenom je “Götterdämmerung” kao sumrak bogova postao sinonimom za smak svijeta. Nešto slično, ali poput obrnutog odraza u zrcalu, može se konstatirati i za “Gutterdämmerung”, koji bismo mogli prevesti kao “Sumrak bijede”, odnosno pojmiti kao bajku o sumraku klinički aseptične i digitalne civilizacije u kojoj živimo, a čiji neki aspekti poput vjerski pogonjenog terorizma ili hordi izbjeglica koje tumaraju Bliskim istokom i Europom, unatoč suvremenim tehnologijama, sve više nalikuju mračnom srednjem vijeku.
Lemmyjevo uskrsnuće
No, ako se kod Wagnera spašavalo Rajnino zlato i tražila čistoća, a u finalnoj sceni gorila Valhalla s njezinim nordijskim bogovima, u Bjornovom “Gutterdämmerungu” bogovi rocka, koji zapravo nisu zlikovci nego dobri momci, spašavaju svijet od pogubnog puritanizma, odnosno sumnjive moralne čistoće i opasnog religijskog totalitarizma. Zgodno je primijetiti kako svećenika igra ateistički nastrojen Henry Rollins, ali najljepše je što će Lemmy, kad već nije stigao poživjeti da nam osobno dođe na INmusic, na neki način ipak uskrsnuti na Jarunu, i to kao “general rock & roll vojske” u “Gutterdämmerungu”, a što je uloga koju nije igrao nego živio od osnutka Motorheada pa do nedavne smrti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....