Vince Clarke priziva i glazbu kakvu je za svoje horore skladao redatelj John Carpenter, ali i rudnike iz 19. stoljeća

Vincea Clarkea publika ponajviše pamti zbog "zimzelenih" hitova synth-pop dua Yazoo koje je ranih 80-ih poput soula pjevala Alison Moyet, a potom i zbog bitno duže niske albuma i također hrpice hitova dua Erasure kojeg i danas vodi s Martinom Bellom. Vince je bio i član postave Depeche Modea koja je objavila debi "Speak & Spell", a s Martinom Goreom pod nazivom VCMG objavio je i album "Ssss" (2012) dok je s Martynom Wareom, nekoć članom sastava Human League i Heaven 17, snimio dva albuma pod izvođačkim imenom The Clarke And Ware Experiment. Posjeduje zavidnu zbirku analognih sintisajzera, mada ne odbacuje suvremene digitalne alate i softvere, a solistički debi "Songs of Silence" nakon 45 godina karijere snimio je na njemačkom modularnom sintisajzeru Eurorack u samo jednom tonalitetu. Zanimljivo, jer to ga je ograničilo u melodijama, ali ne i u skladanju elektroničkih droneova koji zazivaju stare radove Tangerine Dreama kao pionira elektroničke glazbe i nekolicine drugih njemačkih prog-rock i Krautrock sastava iz 70-ih pa čak i soundtracke kakve je za svoje horore skladao redatelj John Carpenter. Prilično kontemplativna i meditativna mračna elektronička glazba bez vokala, nalik je zvučnim zapisima za dokumentarni serijal o crnim rupama koje proždiru cijele galaksije, no Vince nas u jedinoj pjevanoj skladbi "Blackleg" upućuje prema crnom oknu rudnika iz Northumberlanda 19. stoljeća.

Vince Clarke, naslovnica albuma

VINCE CLARKE

Songs Of Silence

Mute/Dallas

žanr: ambient/electronic

ocjena: 3