U prvoj polovini osamdesetih postojala je plejada interesantnih i kvalitetnih škotskih post-punk sastava od kojih su se do visoke razine popularnosti vinuli Simple Minds, nakratko i Big Country te The Jesus And Mary Chain, a donekle i Cocteau Twins. Među tim zaboravljenim škotskim post-punk sastavima iz kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih, koji su na čudnjikav način koketirali i sa 60‘s jangle-popom, baš kao i R.E.M. iz američkog grada Athensa, bili su The Blue Nile čijeg sam se debi albuma "Across The Rooftops" sjetio ovih dana, Aztec Camera na čije se ime devedesetih vjerojatno ugledao škotski sastav Camera Obscura, Josef K iz čijeg je imena moguća genealogija kao i neke stilske sličnosti s također škotskim i nama daleko poznatijim sastavom Franz Ferdinand, pa Scars, Skids, The Bluebells i drugi, uključivši Orange Juice čiji se Edwyn Collins nedavno javio dirljivim desetim solo albumom "Nation Shall Speak Unto Nation".
Kad mi danas netko spomene termin indie-pop, padnu mi na pamet ti zaboravljeni škotski sastavi jer su u velikoj mjeri setirali pravila tog žanra. Naravno, ne samo pobrojani iz Škotske nego i neki drugi iz Engleske, Australije, Novog Zelanda i Amerike, ali žao mi je što su pali u zaborav. Primjerice, Orange Juice su na ukupno tri albuma objavljena između 1982. i 1984. godine zvučali poput prethodnice Smithsa, a njih svi znate, barem se nadam, a i ulaznice su za Morrisseyja u Šibeniku razgrabljene u nekoliko minuta, što i nije čudno. Istodobno, žao mi je što vjerojatno nitko neće u Hrvatsku dovesti Edwyna Collinsa jer ovdje je malotko čuo za tog škotskog kantautora koji baš i nije imao sreće, barem ne u ovom stoljeću.
Bližila mu se dvadeseta obljetnica solističke karijere kad je Edwyn Collins sredinom veljače 2005. godine usred intervjua na radiju BBC 6 osjetio vrtoglavicu i mučninu, što se ubrzo potvrdilo kao krvarenje u mozgu, a potom je preživio još jedno prije nego što je koncem veljače operiran. Desna strana tijela bila mu je oduzeta, a u 56. godini života sve što je nakon tih dvaju krvarenja znao reći bilo je "da", "ne", ime supruge "Grace Maxwell" i iz nekog razloga frazu "mogućnosti su beskonačne". Dvije godine potom objavljen je njegov ranije snimljen album "Home Again" (2007.), a do konca dekade dovoljno se oporavio da uz pomoć Johnnyja Marra (ex-The Smiths), Ryana Jarmana (The Cribs), Romea Stodarta (The Magic Numbers), Roddyja Framea (ex-Aztec Camera), pojedinih članova Franza Ferdinanda i Drumsa snimi sedmi album "Losing Sleep" (2010.). Pjevanje mu je išlo bitno bolje od govora, pa je objavio još dva hvaljena albuma, "Understated" (2013.) i "Badbea" (2019.), a sada i "Nation Shall Speak Unto Nation".
Naslov sjajno korespondira sa svjetskom situacijom, no istoimena naslovna skladba albuma zapravo je dirljiva introspektivna pjesma, otpjevana smirenim i uhu ugodnim Edwynovim baritonom. Zaista stegne čovjeka oko srca kad ga čuje kako pjeva stihove "Kad su riječi dolazile lako/Imao sam odgovor na sve", a malo potom i "Sada sam sam sa svojim sjećanjima/Daleko od mjesta na kojem trebam biti". S obzirom na moždane udare koje je preživio, znamo da govori i o posljedicama svoje bolesti i svog oporavka, kojim još nije zadovoljan. Edwyn i dalje šepa, oslonjen na štap, i dalje bolje pjeva nego što govori, no nisu li ti stihovi pitanja koje si postavljaju ljudi kad bez obzira na zdravstveni karton bivaju sve usamljeniji, začahureni u neke svoje misli, daleko od mjesta na kojem bi trebali ili željeli biti?
Unatoč svemu, smisao za autoironiju Edwyna nije napustio, pa ga je u narednoj "Sound As A Pound" zabavno slušati kako pjeva "Ne želim se osjećati kao klaun/Prvi koji je zaplakao/Ponekad me sruši/Ta unutarnja bol/Ali dobro sam/Zdrav poput funte", koja sigurno nije u stanju kao kad je Velika Britanija bila moćnija država nego danas. Nije se teško složiti s Edwynom ni kad u uvodnoj "Knowledge" pjeva "Što više znam o ovom starom svijetu/Ne osjećam se sigurno, nemam vjere" da bi se u odjavnoj "The Rhythm Is My Own World" zatvorio u svoj unutarnji svijet, a što je također česta navada starijih ljudi. "Nation Shall Speak Unto Nation" je album nabijen empatijom, a glazbeno blizak i recentnim albumima Edwynu srodnih kantautora poput Roberta Forstera (ex-The Go-Betweens) ili Richarda Hawleyja (ex-Pulp).
----------
EDWYN COLLINS
Nation Shall Speak Unto Nation
AED
žanr: chamber-pop/baroque-pop
ocjena: 4
Komentari
0