‘Grand seigneur aus Balkan‘

Zagrebačka filharmonija održala koncert sjećanja na Lovru pl. Matačića, još uvijek najvećeg kojeg smo imali

 Luka Stanzl/pixsell/Pixsell
Prije koncerta uručena je nagrada Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za životno djelo dirigentu Ivi Lipanoviću

Lijepa tradicija sjećanja na velike zagrebačke dirigente se nastavlja. Ovaj petak Zagrebačka filharmonija održala je In memoriam Lovri pl. Matačiću, još uvijek najvećem kojeg smo imali. I svijet koji ga je zvao "grand seigneur aus Balkan"! Oni koji ga pamte znaju, oni drugi mogu slušati snimke iz cijeloga svijeta.

A mi smo ove večeri sjećanja slušali Zagrebačke filharmoničare u njihovu najboljem izdanju pod ravnanjem uglednog poljskog dirigenta Antonija Wita. Sjedokosi maestro odabrao je za početak Mozartovu 38. simfoniju u D-duru KV 504, " Prašku", koja je protekla poput bistra potoka s divnim pianima i izvrsnim drvenim puhačima. Bila je to stilski najčišća Amadeusova glazba kakva se u nas baš rijetko čuje. Sjetila sam se prerano preminuloga Vjekoslava Šuteja koji je na pitanje zašto ne dirigira Mozarta jednostavno odgovorio: a ne još, prerano je! Eto.

Uslijedio je gotovo jednosatni Matačićev najdraži autor Anton Bruckner i njegova 6. simfonija u A-duru WAB 106.

Maestrova fascinacija ovim skladateljem donijela mu je sva prestižna Brucknerova priznanja; mislim da bi bio jako zadovoljan i ovom čvrstom izvedbom odličnih filharmoničara i iskusnog dirigenta.

Prije koncerta uručena je nagrada Lovro pl. Matačić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika za životno djelo dirigentu Ivi Lipanoviću.

image
Luka Stanzl/pixsell/Pixsell
image

Antoni Wit

Luka Stanzl/pixsell/Pixsell
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 12:32