ODLAZAK LEGENDE

'ZAŠTO MI JE DAVID BOWIE BIO VIŠE OD ŠKOLE, LEKTIRE i TITA' Ugledni hrvatski novinar i glazbenik prisjeća se kako je odrastao s ikonom rocka

1971.

- Nabavljam, kao klinac koji je jedini (!) u neboderu imao gramofon, svoje prve četiri singlice engleskih rokera koji su mi preokrenuli i svijet i svijest, nekoliko godina prije no što je to još jednom, samo snažnije, učinio punk. Bili su to redom Beatlesi, Stonesi, T. Rex i naravno Bowie. Pjesma: Rock and roll Suicide. No, tada o tom tipu nisam ništa znao - kupio sam singlicu u Jugotonovom dućkasu, onako prema filingu i zanimljivom omotu i dobroj, otkvačenoj njuški tog čudnog tipa. No, upravo me ta pjesma najviše udarila. Totalno ludilo. Tek puno godina poslije, kada sam nešto i naučio o mjuzi, skužio i zašto. Ali ostaje onaj prvotni osjećaj i nedoživljeno uzbuđenje u sudaru s nečim velikim i posebnim. To mi se nakon toga događa još samo nekoliko puta u ovih 45 godina: pri prvim udarima Sex Pistolsa i Clasha, Ramonesa i Patti Smith, Lou Reeda, Doorsa, Roxy Music i Iggyja Popa, Joy Division, Gang of Four i Smithsa, Toma Waitsa i Nicka Cavea...

1977./78./79

Uz plejke poput perjanica punka Sex Pistolsa, Clasha, Ramonesa, Jam, Stranglersa and co. koje sam nabavio u Londonu bio je samo jedan uljez - naravno, Bowie. Čuvena Berlinska trilogija koja je pomjerila granice: Low, Heroes i Lodger. Nakon tog udara nabavljam ama baš sve njegove albume unatrag iz vremena dok sam još bio klinac ili se nisam niti rodio, proučavam lik i djelo i pomno pratim svaki potez tog multimedijalnog maga i nenadmašnog hiper talenta do zadnjeg njegova daha. I on postaje, kao i mnogima, moj učitelj. Guru. 1981. - Pod utjecajem punka, novog vala, ali i - pogađate - koga drugog do Bowieja, osnivam art rock bend Roderick. Prve pjesme koje su privukle kritiku i novovalnu/dark/art publiku vuku na Joy Division i Siouxsie, ali, kažu, i ranog i berlinskog Bowieja. I to ne samo u soundu i aranžmanima već i u imidžu, obleki i art postupcima koje smo kao ovdašnji pioniri, a Bowiejevi učenici, unašali u rock pjesmu. Čista podsvijest.

1982.

Pjevačica grupe Ksenija šije mi - pod direktnim utjecajem Bowiejeva imidža - veeelike, bijele široke hlače s onim faltama i to od običnog jeftinog platna, a potom i još jedne takove zelene. Napadaju me i seljaci i snobovi. Prvima odgovaram da je to avangardna moda, a drugima da sam ih nabavio u Parizu za skupe pare. Odjednom je sve bilo OK.

1983.

Na jednoj međurepubličkoj gitarijadi novih bendova u Vojvodini RODERICK osvaja, prema odluci žirija, prvo mjesto. No, nešto drugo je skrenulo pažnju tamošnje hipijevske publike. Bijah, naime, izašao na stage izrazito našminkanog lica pod utjecajem sličnih postupaka Mr. Jonesa što je tada kod nas, za ljude u provinciji, bio pravi šok. Cijela dvorana se okrenula kontra mene i mog imidža. Više od tisuću iziritiranih ljudi uzvikuje: “Pederu, pederu, odlazi. Skidaj se. Jedva izvukosmo živu glavu”. A u publici slučajno i moj otac - prvi i zadnji put gledao moj bend - i dugo je nakon toga, tjednima, šutio.

1989.

Nakon dugo vremena uhvatila me ponovno manija krojenja, rearanžiranja rock uspješnica i izvedbi covera. Na snimanju debut albuma RODERICKA u Novom Sadu u studiju kod genijalca Borisa Kovača odabiremo za obradu pet nenadmašnih pjesama svjetskog rocka, među njima i Bowiejevo remek-djelo “Heroes” za koju su neki kritičari poslije napisali da je, s uvođenjem međuigre ženskog i muškog vokala, jedan od najboljih domaćih covera. Godinama je jedan naš fan tražio načina da tu obradu pošalje samom Bowieju. Bowie taj cover naravno nikad nije čuo.

1996.

Na Bowiejev koncert u Tivoliju u Ljubljani nosim najbolje kataloge matične kuće Muzeja suvremene umjetnosti s idejom da ih poklonim Davidu i da ga, uz blagoslov tadašnje ravnateljice Nade Vrkljan Križić, pozovem na suradnju u MSU bilo na art workshop radionicu bilo na autorsku multimedijalnu izložbu koja bi uključivala sve njegove radove, video spotove, omote, obleku, fotke....

2007.

Radim kao autor i producent veliku izložbu omota ploča naslovljenu kao hommage Davidu “Sound and Vision” u zagrebačkoj galeriji FORUM. Naravno da, uz nenadmašne Pink Floyd, najviše izloženih omotnica su one Bowiejevih ploča.

2014. /2015.

Kolege iz Victoria and Albert Museum u Londonu, Victoria Broackes i Geoffrey Marsh rade i otvaraju veliku, reprezentativnu izložbu o radu, karijeri životu, liku i djelu Davida Bowieja, koja trenutačno putuje svijetom. Javljam oduševljen ravnateljici MSU Snježani Pintarić koja ju razgledava u Berlinu i potvrđuje da nije riječ samo o vrhunskom umjetniku i sjajnoj izložbi već o vrhunskom postavu izložbe i daje potvrdu da ju pokušamo dovesti . Pišemo autorima i čekamo odgovor s nadom da ćemo ju u narednim godinama ipak uspjeti predstaviti i hrvatskoj publici....

Otišao je jedan od najvećih! Ali ne samo rockera već popkulturalnih umjetnika i, zašto to ne reći, umjetnika uopće! Jedan od onih koji su mijenjali naše živote. Koji su meni i mojoj generaciji značili više od škole i lektire, profesora, frendova i trendova, televizije i sletova, rodbine, Tita.....

Sve o odlasku Davida Bowieja čitajte OVDJE - u specijalu posvećenom velikom umjetniku

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 19:56