Zbog ovog benda sam svojedobno pao na dupe, a sad su u takvoj formi da ih hitno treba dovući u Arenu

Prije točno trideset godina, kao tada mladom uredniku inozemnih izdanja Croatia Recordsa stigao mi je “Dookie” grupe Green Day, tri-četiri tjedna prije izlaska. Moj posao je bio da slušam takva izdanja i odabirem što od njih uvesti u Hrvatsku i u kojoj količini te ih promoviram jer Croatia Records “licencna izdanja” više nije proizvodila na LP pločama i audio-kasetama nego uvozila na CD-ovima i kasetama. Premda sam bio dobro upućen u američki alter-rock, Green Day mi je s prva dva albuma za Lookout! prošao ispod radara pa mi je to bio prvi susret s tim tročlanim sastavom. Rado priznajem da sam pao na dupe jer sam instinktivno nanjušio da su Green Day uspjeli nasljeđe The Clasha i The Beatlesa, Buzzcocksa i The Who, Kinksa i Sex Pistolsa, Animalsa i Stiff Little Fingersa, Beach Boys...