Kuća Kalina i Zgrada burze u Zagrebu, hoteli na Brijunima, Lječilišna zgrada u Opatiji, od konkretnih građevina te utopijski projekti visećeg mosta prema Lokrumu i kasina na Hvaru s ulazom u obliku stola za rulet, među primjerima su arhitekture s početka prošlog stoljeća nastale pod utjecajem Otta Wagnera.
Koliko je jedan od najutjecajnijih europskih arhitekata utjecao na arhitekturu na području Hrvatske, posredno ili neposredno, može se vidjeti na izložbi “Otto Wagner i rađanje moderne hrvatske arhitekture” koju je priredio profesor i povjesničar umjetnosti Dragan Damjanović. Izložba se može pogledati u veleposlanstvu RH u Austriji, a koje ima svoje sjedište u palači u kojoj je Wagner živio i koju je projektirao 1890-ih, Rennweg 3, Beč.
Kako kaže Damjanović: “Građevina kolokvijalno zvana palača Hoyos po obitelji koja je bila njezin vlasnik nakon Wagnera, nalazi se danas u dobrom stanju. Nakon što je sukcesijom imovine SFRJ Hrvatska dobila vlasništvo nad palačom zgrada je iznimno kvalitetno obnovljena. Stubište te reprezentativni prostori na prvome katu palače, koji su nekadašnji salon i blagovaonica Otta Wagnera te budoar njegove supruge, još uvijek sadržavaju velik dio raskošne izvorne arhitektonske dekoracije”. Izložba, potom, seli u Wiener Bezirksmuseum 3 Landstrasse, a bit će otvorena od 15. veljače pa sve do 11. rujna.
Dragan Damjanović
Viktor Kovačić
Među najpoznatijim su Wagnerovim radovima oni za bečku gradsku željeznicu, stanice, mostovi i vijadukti, tijekom 1890-ih, koji su navijestili pojavu secesije u arhitekturi, kao što je primjerice stanica za carsku obitelj uz dvorac Schönbrunn, potom Majolikahaus, prekrivena majoličkim pločicama koje prikazuju golemi stilizirani grm ruže, crkva Svetog Leopolda podignuta u sklopu psihijatrijske klinike Am Steinhof te zgrada Poštanske štedionice. Kako kaže naš sugovornik: “Poštanska štedionica najmodernija je javna zgrada realizirana na području Austro-Ugarske Monarhije prije Prvoga svjetskog rata”.
Kod Wagnera su studirali mnogi hrvatski arhitekti, najpoznatiji na koje je utjecao bili su Viktor Kovačić i Vjekoslav Bastl. Je li Otto Wagner boravio na području Hrvatske? “Nije poznato da je ikada Wagner boravio u Hrvatskoj. Ne može se, međutim, isključiti mogućnost da je u sklopu stručnih putovanja kakva su u to vrijeme organizirala razna društva inženjera i arhitekata boravio u Hrvatskoj, ali o tome nema nikakve čvrste potvrde”. Ipak, Wagner je sudjelovao i na jednom natječaju, za osječku župnu crkvu Petra i Pavla. Koliko bi danas Osijek izgledao drugačije da je Wagner radio ovu crkvu? “Wagnerova bi crkva u Osijeku predstavljala i u povijesti europske sakralne arhitekture referentno mjesto, bila jedan od najkarakterističnijih navjestitelja prodora moderne u arhitekturu 1890-ih godina”.
Od hrvatskih arhitekata pod Wagnerovim utjecajem najpoznatiji je Viktor Kovačić, autor među ostalim crkve Svetog Blaža i zgrade Burze. Često se zna reći da je Kovačić zapravo tragičar, da je imao tu nesreću što je ispred svog vremena. Slažete li se naš sugovornik? “Dijelom da. Kovačićeve ideje, osobito u oblikovnom smislu, redukcijom arhitektonske dekoracije bile su ispred vremena, nisu se preklapale s očekivanjem većine onodobnih investitora u Hrvatskoj, bogatoga građanstva, što je Kovačiću i onemogućilo da realizira velik broj projekata u ranoj fazi karijere. S Kovačićem je, međutim, paralelno bio velik problem i to što se radilo o osobi nesklonoj kompromisima, da se izrazim blago.”
Kuća Kallina
Vjekoslav Bastl, pak, radio je zgrade s reklamama na pročeljima: “Bastlova ideja da se čitava površina glavnog pročelja ili veći njezin dio pretvori u reklamu predstavljala je u širim srednjoeuropskim razmjerima novost. Neuobičajenim, bizarnim rješenjem isticala se kuća Feller na čijem je uglu, Trga bana Jelačića i Jurišićeve ulice, bila izvedena velika boca napitka Elsa-Fluid, najvažniji proizvod Fellerove tvrtke koja je ovoj obitelji donijela neizmjerno bogatstvo. Da je sačuvana u izvornom obliku, kako spomenutim motivom, tako i neobičnom kupolom, te bogatom skulpturalnom dekoracijom, Elsa-Fluid zgrada bi predstavljala simbol Zagreba, koji bi postavila i na istaknuto mjesto u povijesti europske secesije”, kaže naš sugovornik.
Bastl je, osim toga, na zgradi ljekarnika Josipa Pečića u Ilici postavio dekoracije u obliku zmija oko pehara, pročelja zgrade Josipa Kalline u Masarykovoj u Zagrebu prekrio je tako pločicama od majolike jer se Kallinina tvrtka bavila proizvodnjom keramičke robe, dijelove pročelja kuće Rado na Trgu bana Jelačića oblikovao je da imaju izgled unutrašnjosti zubarske ordinacije jer je Eugen Rado bio u to vrijeme najugledniji zagrebački zubar...
Osim navedenih primjera, na prostoru Istre, Primorja i Dalmacije djelovali su i Wagnerovi učenici iz Beča koji su projektirali kuće za odmor i hotele na Jadranu, u Opatiji, Dubrovniku, Voloskom i Lovranu, na Brijunima... Temom se, podsjetimo, intenzivno bavila i znanstvenica s Istituta za turizam, Jasenka Kranjčević.
Turistički objekti
Naš sugovornik, Damjanović tumači da su odigrali ključnu ulogu u počecima razvoja hrvatskog turizma, unijevši prije svega elemente secesije. Od realiziranih projekata ističe se Lječilišna zgrada za državne činovnike u Opatiji Maxa Fabianija, podignuta krajem 19. stoljeća, “prva zgrada s elementima secesije koja je realizirana u hrvatskoj arhitekturi. Također, maštovitošću se ističe utopijski projekt Jurja Zaninovića za kasino na Hvaru, sa spektakularno zamišljenim glavnim portalom koji bi nalikovao stolu za rulet, koji se također može uvrstiti u projekte turističke arhitekture”.
Još jedan upečatljiv primjer na bečkoj izložbi utopijski je projekt Alfreda Fenzla, Palače svjetskog mira iz 1900. koju je smjestio je na Lokrumu. “Radilo se o iznimno maštovitom projektu kojim je bilo predviđeno povezivanje Lokruma s kopnom velikim visećim mostom kojim bi išao električni vlak. Sam otok bio bi niveliran pa bi se između mosta i Palače mira prostirao terasasti plato prekriven pergolama koji bi služio za okupljanje masa koje bi slušale govor.
Sama palača bila bi okrunjena velikim globusom koji bi noću bio osvijetljen električnim svjetlom. Plato oko palače namjeravao je zaključiti kolonadama sa skulpturama znamenitih ljudi iz prošlosti koji su pridonijeli stvaranju svjetskog mira, a uz koje bi se nalazile zgrade za stražu okrunjene visokim kupolama”.
Dio građevina potpuno je uništen, a neke su zapuštene i u lošem stanju
Damjanović ističe i opus arhitekta Eduarda Kramera na Brijunima: “Naručitelj je bio Paul Kupelwieser, bečki poduzetnik i tadašnji vlasnik brijunskog otočja. Kupelwieser je najprije uspješno sanirao problem malaričnih komaraca na Brijunima, koji je stoljećima onemogućavao izgradnju i normalan život na tom otočju, a potom je počeo s gradnjom hotelske infrastrukture. Naposljetku je uspio pretvoriti Brijune u golemi sanatorij, odmaralište, namijenjeno visokom bečkom građanstvu. Sagradio je nekoliko hotela, veliki zatvoreni bazen, akvarij, kapelu, uredio šetnice itd. Koja je daljnja sudbina ove arhitekture?
“Građevine na Brijunima stradale su krajem Drugog svjetskog rata, a u obnovama nakon rata većini građevina, nažalost, nije vraćen izgled s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Pročelja hotela su modernizirana, dio građevina potpuno je uništen poput iznimno zanimljivoga akvarija, a dio je zapušten i danas se nalazi u iznimno lošemu stanju poput zgrade sa zatvorenim bazenom. Najbolje je očuvana i restaurirana zgrada koja se ranije zvala čamčarnicom (kuća za brodice), koja predstavlja Kramerovo remek-djelo. Primjećujemo kako se s jedne strane oslanja na motive iz secesije, a s druge na gradsku stambenu arhitekturu Balkana”, kaže naš sugovornik i nastavlja:
“Obnovu brijunskih zgrada nakon Drugog svjetskog rata i gradnju vila za predsjednika Josipa Broza Tita ne smije se, međutim, podcjenjivati. Za žaliti je što nisu obnovljene Kupelwieserove građevine, no i one sagrađene na Brijunima u drugoj Jugoslaviji predstavljaju zanimljive primjere socijalističkog regionalizma u arhitekturi. Ne treba zaboraviti ni da se s njihovom izvedbom počelo ranih 1950-ih i da su predstavljale svojevrsnu političku poruku da je Istra postala sastavni dio Hrvatske i Jugoslavije”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....