PERFORMANS

Almissa Open Art festival suvremene umjetnosti u Omišu donosi niz performansa

plakat Igora Grubića
 Goran Škofić
Umjetnica trčala dvadeset i dva kilometra i kamerom bilježila promjene na tijelu

Performansom Slavice Marin sinoć je otvoreno 12. izdanje Almissa Open Art festivala suvremene umjetnosti u Omišu. Marin je svoj performans izvela na najprometnijem dijelu Jadranske magistrale, na relaciji Stobreč – Omiš. Trčeći je prešla 22 kilometra, a njezinim dolaskom u Omiš otvoren je festival na prometnici kraj jumbo plakata Igora Grubića.


Spomenuti performans naslovljen „Morphogenesis“ Slavica Marin izvodi nekoliko godina bilježeći sve promjene na tijelu kamerom i fotoaparatom u toku trčanja. Performans izvodi jednom godišnje, i namjerava ga izvoditi do kraja života.
S obzirom da se projekt bavi problemima suvremenog društva: ekologijom i konzumerizmom (potrošačkim društvom), performans govori o neraskidivoj povezanosti čovjeka s prirodom. Kroz cijelu povijest umjetnike je zanimalo ljudsko tijelo, bilo da se radi o kiparstvu ili slikarstvu. Suvremeni mediji su omogućili da se to prikaže na najiskreniji način u datom trenutku.


Na ulazu u Omiš (Poljička cesta - Dočine 15) posjetitelje dočekuje rad Igora Grubića 'Bez naziva (hommage Bredi Beban)' koji je posveta jednoj od najznačajnijih multimedijalnih autorica sa ovih prostora koja je promovirala ideju poistovjećivanja umjetnosti i života. Beban se u svojim radovima bavila suvremenim pojmovima subjektivnosti i emocija koje se pojavljuju na marginama velikih priča o geografiji, politici i ljubavi.


Rad Brede Beban koji se nalazi na plakatu, sa crno bijelom fotografijom i tekstom, realiziran je prije četrdeset godina, 1981 g. u okviru posebnog izdanja časopisa ”Maj 75-F”, rađenog s namjerom da se na jednom mjestu predstave radovi žena umjetnica čiji je rad i djelovanje uvršteno unutar problematike 'nove umjetničke prakse'.


Posjetitelji festivala mogu na omiškoj utvrdi pogledati dokumentaciju rada „Željko Kerum, Željko Kerum“ Siniše Labrovića koju je Labrović izveo u travnju na splitskom Peristilu. Spomenik je realiziran u formi ready-madea. Željko Kerum proglašen je spomenikom samome sebi, Željku Kerumu.


Vedran Perkov u Omišu je, u ulici koja vodi do tvrđave Mirabele postavio audio instalaciju “Dozivanja”.
S više zvučnika postavljenih duž prilaza utvrdi čuju se zvukovi dozivanja ženskih i muških imena.
Zvukovi koje koristi Perkov su izvaci iz tradicionalnih klapskih pjesama, montirani u nepravilnim intervalima.

Rad se bavi problemom identiteta. Jer, jedna od prepoznatljivosti Omiša je Festival dalmatinskih klapa. Iz uniformiranosti današnje turističke ponude diljem Jadrana Omiš se izdvaja samo u vrijeme održavanja Festivala. Po njegovom prestanku tone u prosječnost.

image
performans Slavice Marin
Goran Škofić


Jutros je krenuo Eggo, projekt Jelene Lovrec u sklopu kojega će svako jutro drugi umjetnik pripremiti jaje na prijenosnom kuhalu kojeg će umjetnica pojesti, a proces i recept će biti dokumentirani i objavljeni u kuharici koja je u nastajanju.
Eggo je kuharica od 365 umjetničkih recepata od jednog jajeta. Jaje, univerzalni simbol života, poznato je i kao jedna od nutritivno najvrjednijih namirnica, a svoj vrhunac slave doživjelo je u Jugoslaviji popularnim reklamnim sloganom "svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje", čime je njegova svakodnevna konzumacija opće prihvaćena kao bitna namirnica.


“Stvarajući ovu kuharicu, prevodim taj slogan na kulturno zdravlje, tj. naglašavam da je svakodnevna konzumacija umjetnosti, (po mogućnosti odmah ujutro) jednako bitna za zdravije i snažnije društvo. Kako bismo to ostvarili, umjetnici će osmisliti 365 recepata od jednog jajeta, po jedan recept za svaki dan.”, kaže umjetnica te dodaje: “MUSAKA, svezak od tri kuharice (Eggo, Hot potato, Meat me), prikaz je kulturnog, političkog i društvenog složenca naše zajednice. Koristeći tradicionalni format kuharice predstavljam tri marginalne skupine (umjetnici, migranti, penzioneri), a same kuharice podijeljene su na tri obroka u danu -doručak, ručak i večeru. Naziv pojedine kuharice otkriva glavnu namirnicu u receptima, kao i koncept svake od njih, dok te tri glavne namirnice - jaje, krumpir i meso zajedno čine Musaku - tradicionalno balkansko jelo.”


Nakon doručka postavljena je instalacija „Ostatci ljeta“ Zorana Todorovića, koja će se moći koristiti od utorka 10.8. do petka 13.8. Radi se o biološkom zahodu na lokaciji Put svjetionika koji će zbog epidemioloških mjera moći koristiti ograničen broj posjetitelja. Todorović se posljednjih nekoliko godina bavi izmetom kao umjetničkim medijem, a u Omišu je projektu pristupio s posebnim oprezom zbog sanitarne osjetljivosti projekta.


„Govna su zazorna i odbijajuća, materija koju je teško promatrati ili njome rukovati, međutim, mnogobrojni umjetnici su izvodili radove sa ljudskim izmetom, o njemu se također puno pisalo u povijesti i teoriji umjetnosti, a pogotovo je to važna i omiljena tema psihoanalize.
Ovom prilikom i ja koristim govna kao materijal za izvođenje spomenika kojim se sa jedne strane sugerira da vrijeme prolazi i da se govna gomilaju, a s druge strane se upućuje na okolnost da naša probava radi kao mjesto raskrižja, čvorište u mreži našeg svijeta koji dijelimo sa drugima. Kroz našu utrobu svake godine prođe približno dvadeset puta veća masa organske žive tvari od mase našeg vlastitog tijela, a izmet je tek neprobavljeni ostatak procesa probave koji će iskoristiti neko drugi. Govna nisu otpad nego resurs prirode. Istovremeno u procesu probave sudjeluju i mnogobrojni neljudski drugi koji naseljavaju naš sustav probave.“, kaže Zoran Todorović U subotu 14. 8. će sav materijal koji se proizvede biti predstavljen u formi betonskog bloka sačinjenog od cementa i ljudskog izmeta.


U 19 sati Mladen Miljanović će na utvrdi Mirabeli izvesti performans „Na rubu“, radi se o instalacijskom i situacionističkom performansu u kojem umjetnik desetak minuta visi s ruba Mirabele pridržavajući se rukama.
Ova opasna i rizična izvedba odražava težak i neugodan položaj, kako umjetnika, tako i društvene odnose iz kojih dolazi. Istodobno je ovaj položaj tijela između dvije stvarnosti, obično onog unutar zgrade koji je zaštićen, i izvana brutalne nezaštićene stvarnosti. U ovoj izvedbi tijelo umjetnika smješteno je između ove dvije stvarnosti, kao poveznica i mjesto između dvije odvojene strane. Ali istovremeno predstavljajući vezu između ovih strana s mogućnošću pada, ali i dalje se boreći na rubu na ovoj prijelaznoj točki.


„Na rubu“ je izvedba u kojoj se umjetnik postavlja/objesi na rubu različitih zgrada. Izvedbe se obično izvode na zgradama muzeja, galerija, vjerskih objekata ili javnih ustanova. Od 2012. godine izvođen je 7 puta u trajanju od 8 do 75 minuta. Do sada je realiziran u Veneciji, New Yorku, Istanbulu...
Od danas se u glavnoj kuli Mirabele može poslušati zvučna instalacija „Kamen oko vrata“ autorice Manje Ristić.
Instalacija je konceptualno ukorijenjena u obrasce ranjivosti izazvane neriješenim odnosima. Suočava se s agresijom egoizma i samocentričnošću. Sastavljena je kako bi razotkrila vrtloge borbe protiv nedostatka empatije na koju često nailazimo kada upadnemo u zamku koju izazivaju pojedinci vođeni vlastitim interesima, a koja prodire u naš emocionalni i psihološki prostor ostavljajući povrijeđeno bez grižnje savjesti. Zbirka je alegorija s jakim mnemopoetskim teretom koji dotiče suptilnosti žaljenja, nevolje, emocionalnih previranja i psihološke iscrpljenosti. Sve što se dalje transponira u svjesno izazvane protuotrove, kao što su smirenost i nježnost, grade prozirni unutarnji prostor koji potiče protok, gotovo kao protuotrov koji podržava život nakon ugriza smrtonosne zmije.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 20:47