AUTOR NAGRAĐENE PREDSTAVE 'MI SMO KRALJEVI A NE LJUDI': 'Dječji iskaz je nepredvidljiv, istovremeno okrutan i nježan'

Odlična nova premijera u produkciji zagrebačkog HNK 'Mi smo kraljevi a ne ljudi' redatelja i stručnjaka za pokret Matije Ferlina (r. 1982. u Puli, školovao se u Amsterdamu, živi u Svetvičentu) velika je predstava za djecu, a možda još veća za odrasle, zapisao je kazališni kritičar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež nakon premijerne izvedbe u svibnju. Međunarodni žiri 49. BITEF-a je pak predstavi prije nekoliko dana dodijelio specijalnu nagradu Jovan Ćirilov za, uz ostalo, "jedinstven, intrigantan i autentičan kazališni jezik".

'Mi smo kraljevi a ne ljudi' od danas je ponovno na repertoaru HNK, na novozagrebačkoj sceni Travno, dok ne krene u goste 9. listopada na sarajevski kazališni festival MESS.

U vašoj predstavi, moglo bi se reći, odrasli glume djecu. Je li to "odrasla" predstava za djecu ili "dječja" predstava za odrasle?

Matija Ferlin: Odrasli će to znati najbolje, a djeca još bolje od njih. Za mene je najveća vrijednost rada na ovom projektu proizašla upravo iz činjenice da dječjoj logici nismo pristupali kao nečemu što je neozbiljno, već kao nečemu što je ravnopravno onoj našoj. Kada se tome tako pristupi, iz toga izranja neki sasvim novi oblik razumijevanja sebe, drugih ljudi, okoline i svijeta. I u tom slučaju poruka ostaje nepromjenjena, no svijest o dječjem načinu razmišljanja i nedostatku dječje neposrednosti u nama odraslima je pod povećalom.

Poznati ste prvenstveno kao plesni umjetnik i koreograf. Čime ste se inspirirali radeći ovu kazališnu predstavu?

Ferlin: Svaki novi projekt je nenamjerni nastavak prošlog projekta. U svojim kazališnim projektima za ishodište obično uzimam neki oblik pomaka centralnih kazališnih postavki, obično “pomaknem” neke parametre jezika ili pokreta i iz toga gradim novi scenski svijet. Ideja za ovu predstavu došla mi je posredstvom mog brata Mauricija koji je dugo skupljao odgovore, male dijaloške strukture svojih sinova Pepea i Pija, da bi nakon par godina, na inicijativu Danijela Žeželja i Stanislava Habjana, izdao slikovnicu temeljenu na njihovim rečenicama. Onda sam shvatio da je dječji iskaz nevjerojatan scenski materijal, mnogo izazovniji od postojećih dramskih predložaka, nepredvidljiv, lucidan, istovremeno okrutan i nježan.

Na koji ste način radili s glumcima? Kako su se snalazili gradeći svoje uloge?

Ferlin: Posvećeno i koncentrirano, kako s moje tako i s njihove strane. Želja mi je bila krenuti s glumcima u nepoznatom izvođačkom smjeru, lišiti ih njihovih scenskih konvencija i otkriti jedan novi izvođački habitus. Smatram da smo na tom putu i uspjeli. Imali smo jedan dugačak proces, i svaka je proba bila dragocjena. Trenirali smo svakodnevno, jačali fizičku formu i ponajprije uživali u svakom radnom danu. Kad vam se to svakodnevo uživanje dogodi unutar procesa, to je čisti luksuz.

Vaša predstava premijerno je izvedena u svibnju u Kineskom paviljonu Zagrebačkog velesajma, a prije BITEF-a gostovala je na Kunstenfestivalu u Bruxellesu i talijanskom Mittelfestu. Kako ste doživjeli reakcije publike?

Ferlin: Publika voli ovu predstavu. Izazov su podnaslovi i prijevod kada gostujemo u inozemstvu. Do sada smo imali talijanske, francuske i nizozemske podnaslove. Prevesti dječju logiku, dječji jezik, težak je posao, zahtjeva određenu poetsku slobodu koja je možda negdje bila uspješnija više negdje manje, no sve u svemu – unikatnost scenskog izričaja, izvođačka posvećenost i jednostavnost koncepta nose ovu predstavu i publika to prepoznaje.