‘Da sam živio preko Save, bio bih mrtav!‘: Mračna ekskurzija po čudovišnom mjestu gdje su se trebali liječiti Zagrepčani

Dron neugodno zuji lebdeći iznad betonskog proplanka u sivoj šumi pravilno posijanih stupova, jedva koji metar podalje naših glava, na hitnom prijamu Sveučilišne bolnice u Blatu. Pripovjedač, Borut Šeparović, kao da će se sad pretvoriti u Molièrea i umrijeti na pozornici. Evocira težak infarkt, više puta su ga oživljavali, prije koju godinu, svjedoči da sad zbori jedino zato što živi u centru zagrebačkom, pet-deset minuta od najbliže dvorane za reanimaciju.

Čudo Zapada

Primjerice, da je živio ovdje negdje, preko Save, u Remetincu ili Stupniku, umro bi, klonuo predaleko od najbliže bolnice. Pod nogama "turista" koje predvodi, otprilike jedan školski razred odraslih ljudi, pucketa staklo, nehotice cipelom pogođeni komadići betona proizvode jeku padajući u duboke rupe slij...