Inventura kazališne 2011.: Najvažniji je Mucalov otpor ministru kulture

Zvuči nategnuto, ali po meni je najvažniji događaj u hrvatskom kazalištu u ovoj godini bila sredinom svibnja donesena odluka ministra kulture Jasena Mesića da ne potvrdi Duška Mucala za intendanta HNK u Splitu i Mucalov otpor toj odluci.

Tim performativom on je doduše samo potvrdio odluku svog prethodnika mr. Bože Biškupića iz 2010. da Mucalu država ne daje kredit.

Riječki pročelnik

Bez obzira na to što mislili o Mucalu, estradnom zabavljaču i klaunu, a osobito o njegovu šefu Kerumu, činjenica je da su ovaj put u pravu. Prvo, Mucalo ima sve potrebne formalne prerogative da zasjedne na čelo splitskog HNK: ima diplomu, radni staž, nije kažnjavan etc. Drugo, grad Split i okolica financiraju splitski HNK s 92 posto potrebnog novca. E sad, je li Mucalo budalaš, dobra ili loša neznalica, što se to tiče ministra kulture u Zagrebu? Čime to ministarstvo pridonosi splitskom HNK?

Mucalova i Kerumova pobuna protiv mračnh sila iz Zagreba zasad uspješno teče. Mucalo je kao v. d. intendanta dočekao, eto, i novu vlast. HDZ-ov ministar kulture Jasen Mesić doživio je dakle poraz. A taj poraz mogla bi doživjeti i nova ministrica kulture Andrea Zlatar.

Naime, Kerum i Mucalo, nesvjesni tog šireg konteksta, pokrenuli su pravo pitanje, o kojem je mnogo artikuliranije progovorio pročelnik riječkog gradskog Odjela za kulturu Ivan Šarar potkraj studenoga u Novom listu.

Šarar je otvorio polemiku također s Ministarstvom kulture, ovaj put sa “svojim” riječkim kadrom, Srećkom Šestanom, vječnim HDZ-ovim pomoćnikom ministra kulture za kazalište.

Spor se poveo oko financiranja obnove pročelja riječkog HNK, a podaci koje je Šarar iznio govore da Ministarstvo kulture gotovo uopće ne sudjeluje u financiranju naših provincijskih nacionalnih kazališta, ali zato šakom i kapom daje središnjem, zagrebačkom HNK.

“Kako je moguće”, pita se Šarar, “da Zagreb svoj HNK financira sa samo 9 posto od ukupnog gradskog proračuna za kulturu, Split i Rijeka “svoja” Hrvatska narodna kazališta s oko 50 posto proračuna kulture, a Osijek sa šokantnih 72 posto?”

Drugim riječima, Split i Rijeka ne samo da devedeset posto novca za nacionalna kazališta pribavljaju sami nego, štoviše, za to troše polovicu svega što imaju. A u Osijeku pak, da namire HNK, praktički su ukinuli svaku drugu kulturu. I sad, svima njima, na koncu se upravlja iz Zagreba gdje, eto, primjerice sjedi podvodni arheolog Jasen Mesić, koji će im odrediti šefa.

Neuravnotežen način

I unatoč tolikom trudu lokalnih zajednica da gotovo sav svoj novac ulupaju u nacionalna kazališta, ta sa kazališta sve više provincijaliziraju. Kao prvo, iz njih bježe glumci, svi u Zagreb, pa makar ondje radili u dječjem kazalištu na rubu grada.

Kerumov i Mucalov otpor zato valja poduprijeti. Nova ministrica kulture najprije bi trebala, kad je kazalište posrijedi, učiniti isto - potvrditi Mucala za intendanta. A zatim vidjeti može li se država snažnije financijski uključiti u život našeg kazališta izvan glavnoga grada u kojem danas obitava devedeset posto hrvatskih glumaca, redatelja, pjevača, plesača i inih kazališnih djelatnika.

Potpuna propast

A to hoće li splitski HNK pod Mucalom posve propasti uopće nije pitanje. Naime, on je već pod Štrljićem toliko propao da mu sada može biti samo bolje.

Kad su posrijedi pojedinci, valjalo bi izdvojiti Olivera Frljića, koji se nametnuo kao redatelj godine. Više ne u baš nježnim godinama, uozbiljio je i zaoštrio svoj umjetnički poriv, pa se upustio ne samo u vanjsko razigravanje sličica s glumcima nego i u dubinsko ispitivanje procesa glume i njegova preplitanja sa stvarnom “glumom”, a što je sve rezultiralo komornom a temeljitom predstavom o povijeste vlastite obitelji, “Mrzim istinu”, praizvedenom u Teatru &td u svibnju.

Ako ćemo pak tražiti kakav spektakl, svakako je događaj godine Pandurova postava Tolstojeva “Rata i mira” u zagrebačkom HNK. Doduše, među kritičarima nije baš najbolje prošla...