Piše Jagoda Martinčević

"Lisinski subotom" započeo pravom glazbenom ekskluzivom: raskošnim Wagnerom

Šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a Pascal Rophé

 Neja Markicevic/Cropix/Cropix
Pascal Rophé odlučio se na pravi pothvat odabirom "Prstena bez riječi", djela koje je iz orkestralnih ulomaka Wagnerove tetralogije "Prsten Nibelunga" sastavio dirigent Lorin Maazel

"Muzikalni" mobiteli na koncertima opet su nažalost proradili. U tjednu za nama čak dva puta, u Majstorskome ciklusu Hrvatske radiotelevizije i dva dana kasnije na otvaranju sezone ciklusa "Lisinski subotom". Šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a Pascal Rophé oba je puta glasno protestirao i počeo iznova preuzevši mobitelsku štafetu od šefa Zagrebačke filharmonije koji prošle sezone nije vikao, ali je i on uzrujano prekinuo pa nastavio svirku. Tada sam branila publiku, sada to više niti mogu niti želim. Ne znam recept kojim bi se neki koncertni posjetitelji naučili redu, to više jer prije početka razglas opominje na gašenje, no drakonske kazne oduzimanja mobitelske pošasti pri ulasku i vraćanja pri izlasku iz dvorane nisu baš izgledne!

Nakon incidenata, a pišem o koncertu "Subotom u Lisinskom", uslijedila je naravno glazba. I to ne bilo koja uobičajeno koncertna već poprilična ekskluziva orkestralne glazbe iz glazbenih drama.

image
Neja Markicevic/Cropix/Cropix
image

Koncertom Simfonijskog orkestra HRT-a otvoren je ciklus Lisinski subotom

Neja Markicevic/Cropix/Cropix
image
Neja Markicevic/Cropix/Cropix

Pascal Rophe odlučio se na pravi pothvat odabirom "Prstena bez riječi" djela koje je iz orkestralnih ulomaka Wagnerove tetralogije "Prsten Nibelunga" sastavio dirigent Lorin Maazel. Ideja nije nova, ponešto se izvodi u svijetu, a Zagreb je "Prsten bez riječi" čuo za jednog od davnih gostovanja Simfoničara iz Chemnitza koje je tada vodio Nikša Bareza. Već mi se tada činilo neobičnim vaditi glazbu iz konteksta njezina iskonskog opernog života, to više jer je upravo bajrojtski majstor u svojoj povijesnoj reformi opere zagovarao" gesamtkunstwerk", dakle potpunu simbiozu tona, riječi, pokreta, svjetla... u jedinstvenu cjelinu. No kako svako vrijeme nosi svoje novotarije, ova je bar imala, a ima i danas, opravdanje pružiti informaciju o glavnim ulomcima orkestralnoga glazbenoga tijeka u jednoj koncertnoj večeri jer bi u realnom vremenu s vokalom trebale četiri večeri i jako puno sati trajanja. U takvu postupku Wagnerova autorska dramaturgija izgubila je smisao i razumijevanje onih koji tetralogiju uopće ne poznaju, ali je dobila pozornost mnogih ljubitelja njegova glazbenog rukopisa. Dirigent Rophé je s tim očito računao pouzdavši se u odlično brušen orkestar moćnoga zvuka. Energija, izdržljivost, disciplina, postale su prave odlike Simfoničara HRT-a otkako ih vodi ovaj autoritativni Francuz.

Kao uvod raskošnom Wagneru dobro je došla kraća orkestralna suita sastavljena od ulomaka opere "Pelleas i Melisanda" Claudea Debussyja. Suptilna, gotovo pastoralna ugođaja iako je i ona glazbena drama Maeterlinckova predloška, dojmila me se prirodnije od Wagnera. Ipak je Wagner burovita akcija u kojoj su pomiješani i mitovi i filozofi i politički svjetonazor, dok je Debussy nepatvorena delikatna lirika kojoj dostaje i glazba sama.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 01:53