Dojmila me se snažno ova režija slovenskog gosta Jerneja Lorencija (52), trosatna scenska radnja posebnog oblika: javno čitanje romana uz mikrofone. Lorenci je 2015. režirao u zagrebačkom HNK "Lulu" Franka Wedekinda pa mu ni ansambl ni pozornica nisu nepoznati. Bijaše u toj ansambl predstavi otprije sedam godina možda previše postupaka, bila je pokatkad grandiozno prazna, no sad je pronašao u pozornici gotovo intiman prostor u kojem se ne plaši tišine i suradljive glumce s voljom za koncentraciju. Upozorenje čitateljima potencijalnim gledateljima: nije posrijedi klasična radnja nego predstava koja se pita što je uopće radnja i često se na sceni ne događa ništa osim što prolazi vrijeme uz lupkanje bubnja, učestali jauk i ponavljajući visok ton, zanimljiva, rekao bih, akustična drama...
Komentari
0