Postoje priče koje žele biti ispričane, a koje ne nalaze svoje mjesto u uobičajenim kazališnim repertoarima, moto je Marine Kostelac, glumice koja uz stalni angažman u Zagrebačkom kazalištu lutaka, gdje mjesečno odigra oko dvadeset predstava, dvije večernje i dvije dječje predstave, s kojima gostuje diljem Hrvatske, igra i u Max teatru, nezavisnom kazalištu iz Zaprešića, na čijem je čelu. Upravo aktivno sudjelovanje na sceni pomaže joj, veli, da bolje razumije projekte Max teatra te da u njega unese živu kazališnu energiju.
Ovih dana sva pažnja bila je, primjerice, na lutkarskoj predstavi za najmlađe temeljenoj na klasičnoj Ezopovoj basni "Cvrčak i mrav".
"Predstava, koja kroz zabavan scenski prikaz prenosi poruku o važnosti rada, odgovornosti i pripreme za izazove koji dolaze, prati Cvrčka koji želi nastupiti na Buba talent showu, ali umjesto da se posveti učenju, provodi dane tuleći po livadi i maštajući o brzoj slavi. Druge bube ga upozoravaju da brza slava nije dobar temelj za uspjeh, no on ostaje tvrdoglav i samodopadan. Ovu basnu prvi smo put postavili 2010. godine, a sada smo je obnovili s mladim profesionalnim glumcima Anom Dorom Bajto i Davorom Tarbukom, koji su svoje glumačko i lutkarsko umijeće stjecali na Akademijama glume i lutkarstva u Osijeku i Zagrebu", kaže Kostelac, čije se kazalište može pohvaliti raznorodnim programom koji uključuje večernje, interaktivne, ali i dječje predstave, od kojih izdvaja "Dvi daske" (poezija Mate Balote), "U potrazi za Ivanom (o Ivani Brlić Mažuranić) "Srce u bronci" (interaktivna predstava o banu Jelačiću) te "Veseli Balogov cirkus".
Poseban je, dodaje Kostelac, i projekt "Ulicama grada Zaprešića". Naime, u ulicama grada Zaprešića, koje nose ime nekog književnika, pjesnika, ispod ploče s nazivom ulice angažirali smo profesionalne hrvatske kazališne glumce (njih čak 12) koji su čitali djela tih književnika te su tako stanovnici tih ulica imali priliku čuti biografiju i djela pjesnika ili pisca po kojem je njihova ulica dobila ime.
"Razvili smo divnu publiku koja prati naše predstave. Primjećujemo da su dvorane pune za zabavne predstave, dok je za dramske predstave potreban dobar marketing. Djeca izuzetno vole kazalište i uživaju u izvedbama. Jako su popularne predstave koje smo radili u sklopu društveno odgovornih projekta kao što je predstava ‘Tko to tamo prlja‘ (Telemacha Hrvatske) zatim tri predstave nastale u suradnji s Allianz osiguranjem; "Crvenkapica u prometu", "Tri praščića" i "Cvrčak i mrav", koje sada zbog velikog interesa publike obnavljamo s mladim glumačkim imenima", otkriva Kostelac dodajući da su neke predstave Max teatra odigrane i više od 750 puta.
HNK, Gavella... Max teatar
"Max teatar je rođen iz moje duboke ljubavi prema kazalištu i želje za istraživanjem novih umjetničkih izraza. 2000. sam odlučila stvoriti prostor u kojem ću moći realizirati vlastite ideje izvan okvira tradicionalnih kazališta, prostor u kojem nema natjecanja u egu između kolega - nešto lijepo sebi za dušu. Inspiracija se rodila tijekom mojih studentskih dana na Akademiji dramskih umjetnosti, konkretno tijekom rada na predstavi ‘Dvi Daske‘, sastavljenoj od proze i poezije pjesnika Mate Balote. Ime teatra nastalo je spajanjem imena moje djece Maxa i Tee, čime smo u svoj kazališni projekt unijeli obiteljsku energiju", pripovijeda Kostelac, koja se kao glumica ostvarila na pozornicama zagrebačkog HNK-a, Teatra &TD, Gavelle, Komedije, Istarskog narodnog kazališta u Puli, Varaždinskog kazališta i Hrvatskog narodnog kazališta u Rijeci.
Svako od navedenih kazališta pružilo joj je, smatra, jedinstvenu priliku da razvije svoj glumački izraz, istraži različite žanrove i scenskе tehnike. Uvijek je, tvrdi, s guštom radila i predstave za djecu u Kazalištu Trešnja, Žar ptica, Lutkarske scene Ivana Brlić Mažuranić. Osim toga, djeca njen glas mogu čuti u raznim crtićima i serijama za mlade.
No, u radu na razvoju kazalilšta nije sama. S kazalištem danas surađuju, objašnjava Kostelac, profesionalni glumci poput Matilde Sorić, Katarine Perica Kirin, Helene Minić Matanić, Jadrana Grubišića, Adama Skendžića, Pere Jurčića, Ane Dore Bajto, Davora Tarbuka, potom redatelja poput Morane Dolenc, Maxa Kostelca, Marine Aničić Spremo (koja vodi filmsku školu u Bistri), dramski pedagozi (Nikolina Bakmaz), koreografi (Rebeka Čuljak, Barbara Novković Novak), a tu su i kompozitor Davor Rocco, lutkarica i kostimografkinja Tihana Ostreš, grafička dizajnerica i studentica Grafike na ALU Tea Kostelac te srednjoškolci polaznici strukovnih škola primijenjenih umjetnosti koji rade dio vezan za rekvizite i scenografiju, vode ton i svjetlo. Naposljetku, tim čine dramaturzi, scenografi, studenti komunikologije, menadžmenta u kulturi, dramaturgije, roditelji djece polaznika koji pomažu oko kostima, scenografije...
Izazovi s financiranjem
U sklopu Kazališta djeluje, priča nam Kostelac, dramski studio koji okuplja stotinu polaznika različitih dobnih skupina te profesionalne glumce i suradnike, a osim profesionalnih kazališnih predstava organiziraju i filmsku radionicu, ljetni glumački kamp u Kostreni te društveno odgovorne projekte.
Predstave glumačkog dramskog studija izvode, dodaje Kostelac, na različitim lokacijama - u Pučkom otvorenom učilištu Zaprešić, Vršilnici Turističke zajednice grada Zaprešića, kino dvorani Općine Brdovec, ponekad čak i na otvorenom, a profesionalne predstave na mnogim pozornicama diljem Hrvatske.
"Trenutačno nemamo vlastiti prostor, ali smo nedavno kupili staru kuću u centru Zaprešića, koju obnavljam. U njoj smo napravili dvoranu od 40 m2 za probe, s garderobom te garažom za spremište kostima i scenografije (još nam nedostaje prostora za spremište)", razjašnjava voditeljica Max teatra.
Fokus kazališta, u kontekstu njegove budućnosti, bit će na kontinuiranom razvoju, okupljanju i edukaciji mladih talenata, dobivanju vlastitog kazališnog prostora, prijenosu vodstva na mlađe generacije te stvaranju prepoznatljivog kulturnog brenda. Trenutačni izazov predstavlja im pak financiranje.
"U velikoj smo potrebi zaposliti i za stalno privući mlade sposobne školovane ljude iz struke i ponuditi im pristojne uvjete za rad. Zasad nam glavni prihodi dolaze od članarina dramskog studija i prodaje predstava. Potpore institucija poput Ministarstva kulture, Grada Zaprešića i Zagrebačke županije su nam dragocjene, ali često nedostatne za sve naše ambiciozne projekte. Usto u Zaprešiću sada imamo obnovljenu dvoranu Pučkog otvorenog učilišta koju nam Grad i uprava Pučkog ozbiljno naplaćuju te mi je sada najveći izazov pametno pregovarati oko korištenja tog prostora na zadovoljstvo svih. Bilo je jako puno izazova i borbe pri stvaranju svega što danas imamo, no naša je snaga to što nas vode entuzijazam i ljubav. ‘Mi ne odustajemo – mi stvaramo kazališnu magiju usprkos svemu‘", zaključuje Kostelac.
Komentari
0