Problemi finskog seljaka u EU ipak ne mogu biti vlaški

SPLIT - U splitskom HNK upriličena je prva ovogodišnja premijera na velikoj sceni, prva pod ravnanjem v. d. intendanta Duška Mucala . Dugogodišnja kućna redateljica Nenni Delmestre režirala je “Konja”, suvremeni vodvilj finske spisateljice Sirkku Peltole. Redateljica je tekst prevela s engleskoga i adaptirala ga za domaće prilike. Posrijedi je tužna komedija iz života finskih seljaka, koji su u njezinoj adaptaciji postali obitelj iz dalmatinskog zaleđa. Drugim riječima, od finskog izvornika izišao je vlaški cirkus.

Na rubu podnošljivog

Takva transformacija iz ugrofinskog u ogorski dijalekt zacijelo bi zabavila i samog Željka Keruma , vlaškog gradonačelnika Splita, međutim gospodin ne ide u kazalište, pa je propustio da se educira o problemima koje seljake muče diljem Europe. Premda izvornik ima oko 130 kartica teksta, u predstavu je ušlo možda i dvostruko manje. Prvo, kako sama redateljica napominje, standard finskog seljaka mnogo je viši nego onaj ogorskog, pa kuknjava kojima se prvi prepuštaju nimalo ne zvuči uvjerljivo domaćem puku, koji ne misli da je seljak siromašan ako vozi polovni automobil. Drugo, vjerojatno joj se učinilo predugim da predstava traje tri sata, jer je i ovih sat i po bilo na rubu podnošljivog.

Ne možemo procijeniti koliko je tekst plitak u izvorniku, no u vlaškoj varijanti doima se kusast, plošan, na trenutke zabavan, ali u cjelini banalan i naporan. Možda je pogreška u redateljici, koja već tradicionalno ne vlada ritmom i nije u stanju proizvesti išta do jednog tona, po kojem vozi od početka do kraja.

Obitelj pred slomom

Neka seljačka obitelj nalazi se pred financijskim i životnim slomom. Na imanju žive Baba, igra je Zoja Odak, njezina kći Anica ( Snježana Sinovčić Šiškov), njezin bivši muž Lovre ( Trpimir Jurkić) te njihova djeca, sin Jole ( Duje Grubišić) i kći Jele ( Matea Elezović). Još navraćaju Jelina prijateljica, tinejdžerica Kristina ( Milena Blažanović) i Marica ( Andrea Mladinić), djevojka ostarjelog Lovre.

Blesava finska kuća

Već taj detalj, da u vlaškoj kući ugodno ćaskaju bivša i buduća supruga kućedomaćina, i da svi spavaju pod istim krovom, skupa s babom i djecom, posve je blesav. Jednako kako je blesava scenografija koja ne sugerira vlašku kuću nego veliku finsku drvenjaru. U jezičnu prilagodbu ide valjda i to što svi akteri kriče tako da ih se čuje i na rivu, pa se gotovo sav glumački rad svodi na jalovo nadvikivanje.

Cijelu konstrukciju spašava dakako Baba, koju suvereno igra Zoja Odak, u čijoj se glumi i replikama našlo podosta humora i zajedljivosti koje je i publika toplo primila. Ostali statiraju u karikaturalno omeđenim ulogama: tinejdžerica je nepromišljena i dekoncentrirana, tinejdžer lakomislen i grub, pater familias Lovre je plašljiv, njegova prva žena je otrovna, a buduća naivna.

Sve se vrti oko konja. Babin unuk Jole nagovori oca Lovru da ulože novac u kupnju konja koje će albanski vozač odvesti u Italiju i za to uprihoditi 9 tisuća eura.

Baba i Kerum

Konji, dakako, nikamo ne stignu, još ih Lovre i potajno preradi u meso kojim šopa cijelu obitelj, a svi skupa bankrotiraju nakon što ih Ministarstvo poljoprivrede izvijesti da su dužni trideset hiljada eura za poticaje koje su im isplatili a ovi ih nisu iskoristili. Već pola sata nakon predstave zaboravite kako je završila i jedino što ostaje u sjećanju je ta Baba, odnosno Zoja Odak, s mišlju da bi i sam Kerum imao od nje što da nauči.