USKORO U ZAGREBU

Slavni redatelj bavi se stvarnim slučajem: majke koja je odlučila ubiti svoju djecu i oduzeti sebi život, no preživjela je

predstava Medeja

 /Press
Predstavljen je program Festivala svjetskog kazališta, među njima je i ona u kojoj Rau povezuje jedan od najpotresnijih antičkih mitova s istinitim događajima iz crne kronike .

Nakon godinu dana pauze, Festival svjetskog kazališta ponovno će se održati ove jeseni s četiri vrhunske predstave - rečeno je to na današnjoj konferenciji za novinare koja je održana u Kulturnom informativnom centru Zagreb.

„Festival koji je osnovan 2003. godine, tijekom dva desetljeća je predstavio najvažnija autorska imena europskog i svjetskog kazališta poput Petera Brooka, Eimuntasa Nekrošiusa, Pjotra Fomenka, Roberta Lepagea, Thomasa Ostermeiera, Ivoa van Hovea, Katie Mitchell. Na naše veliko zadovoljstvo i uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture te zahvaljujući velikoj podršci kazališnih umjetnika i naše vjerne publike uspjeli smo i ove jeseni u Zagreb dovesti važne svjetske predstave. Limitiranog budžeta i bez infrastrukture trudili smo se da četiri odabrane predstave budu različitih stilova, poetika i žanrova te da svaka ponudi uvid u specifične trendove svjetskog teatra“ rekla je Dubravka Vrgoč umjetnička ravnateljica Festivala svjetskog kazališta.

O predstavama je govorio umjetnički ravnatelj FSK-a Ivica Buljan: „Marina Otero je predstavnica novog argentinskog vala, a u svojim djelima prelazi granice plesa i performansa, autofikcije i spektakla. Predstava „F**k me“ koju ćemo vidjeti, prikazana je na najznačajnijim svjetskim festivalima. Otero iz ženske perspektive govori o krhkosti tijela i borbi za potpuno ostvarenje identiteta.“

Na festivalu će biti prikazana i predstava „Medejina djeca“ Mila Raua, najpoznatijeg predstavnika dokumentarističkog teatra Milo. Euripidovu tragediju pripovijedaju žrtve, odnosno djeca. Rau povezuje jedan od najpotresnijih antičkih mitova s istinitim događajima iz crne kronike . Predstava „Solo“ slovenske redateljice Nine Rajić Kranjac jedan je od najblistavijih kazališnih radova u slovenskom teatru. Autorica u višeslojnom performansu koristi različite tehnike spajajući priču o vlastitom angažmanu u kazalištu s inovativnim komentarima. Veliki nizozemski redatelj Johan Simons prvi put će se predstaviti hrvatskoj publici na Festivalu svjetskog kazališta autorskim čitanjem Macbetha koji je u njegovoj viziji okrutna komedija s elementima kabarea. Lady Macbeth interpretira slavna njemačka glumica hrvatskog porijekla Marina Galić.

image

predstava Fuck Me

/Maca De Noia

Predstave će se izvesti u Zagrebačkom kazalištu mladih, KUC Travno i Dramskom kazalištu Gavella.

Predstave

Predstava "Fuck Me" Marine Otero, koju izvode Augusto Chiappe, Juanfra López Bubica, Fred Raposo, Matías Rebossio, Miguel Valdivieso, Cristian Vega, Marina Otero na programu 11. rujna 2024. u Zagrebačkom kazalištu Mladih.

“Oduvijek sam sebe zamišljala usred pozornice, kao heroinu, koja se osvećuje svima, za sve. Ali moje tijelo nije moglo izdržati toliko borbe. Danas prepuštam svoj prostor izvođačima. Želim vidjeti kako posuđuju svoje tijelo mojoj narcisoidnoj ideji”, stoji u najavi.

Kako pišu, "ovom predstavom Marina Otero nastavlja kreiranje beskonačnog kazališnog djela o svom životu. ‘Fuck Me‘ je treći dio njene trilogije nakon dijela ‘Andrea‘ i ‘Remember 30 Years To Live 65 Minutes‘. Predstava istražuje protok vremena i tragove koje ono ostavlja na tijelu. “Fuck Me” prelazi granice između dokumentarca i fikcije, plesa i performansa, nesreće i predstavljanja".

Predstava je izvedena na Zürcher Theater Spektakel Festivalu, gdje je osvojila nagradu. Prikazana je u velikim kazališnim kućama i na festivalima La Bâtie, Théâtre des Celestins, TnBA, Spring Festival, Theater de la Ville, De Singel, Les Tanneurs FITEI, DFair, Autumn Festival, Season Alta, FIDAE i MIRADA Festival.

Marina Otero je argentinska redateljica, izvođačica, autorica i učiteljica. Trenutno živi i radi u Madridu. Stvorila je projekt “Remember to Live” temeljen na izgradnji beskonačnog djela o vlastitom životu sve do dana kada umre. Zadnji dio, “Kill Me” premijerno je izveden u svibnju ove godine. Njene predstave obilaze svijet, prikazane su u Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Portugalu, Singapuru, Danskoj, Belgiji, Austriji, Grčkoj, Poljskoj, Izraelu, Peruu, Čileu, Kolumbiji, Meksiku, Brazilu, Urugvaju i Argentini. S “Remember 30 years to live 65 minutes” osvojila je nagradu za najbolju plesnu režiju na Bijenalu mladih umjetnika 2016. (Buenos Aires). “200 Strokes of jamón serrano” dobila je nagradu Estrella de Mar (Mar del Plata). Kao učiteljica, koordinira kreativne radionice i seminare.

image

predstava Fuck Me

/Ale Carmona

Predstava "Medejina djeca" u režiji Mila Raua moći će se pogledati 28. rujna u KUC Travno.

Predstavu čine Anna Matthys, Emma Van de Casteele, Gabriël El Houari, Jade Versluys, Peter Seynaeve, Sanne De Waele, Vik Neirinck // Aiko Benaouisse, Bernice Van Walleghem, Elias Maes, Ella Brennan, Helena Van de Casteele, Juliette Debackere, Lien Wildemeersch Izvođači na videu: Bob De Moor, Danila Diprinzio, Dirk Crommelinck, Lien Wildemeersch, Milo Rau, Mourade Zeguendi, Peter Seynaeve, Sien Eggers.

"Medejina djeca može se smatrati predstavom na razmeđi između tri tematske linije u radu Mila Raua: belgijskog kriminala (Five Easy Pieces, 2016, La Reprise, 2019), drevnih mitova (The New Gospel, 2020, Orestes in Mosul, 2019, Antigone in the Amazon, 2023), i privatnog života (Familie, 2020, Grief & Beauty, 2021, Everywoman, 2020).

"Crpeći materijal iz Euripidove Medeje i dokumentacije o jednom stvarnom belgijskom kaznenom slučaju, Rau i njegov tim dugo su razgovarali s djecom o njihovom pogledu na male životne stvari, na banalnosti svakodnevice, ali i nemogućnost razumijevanja tragične ljudske egzistencije. Osam godina nakon prve predstave s djecom, ‘Pet lakih komada‘, koju smo vidjeli na Festivalu svjetskog kazališta, on ponovno daje glavne uloge mladim glumcima. Ovaj se put bave temom od koje ih odrasli obično žele zaštititi. Nakon što su u ranijoj predstavi secirali najpoznatiji belgijski slučaj pedofilije, u Medejinoj djeci seciraju jednu od najpoznatijih grčkih tragedija o majci koja ubija svoju djecu iz osvete. Zajedno, na kraju duge večeri, pokušavaju odgovoriti na pitanje zašto si stalno pričamo iste tragične priče. Stvarni kazneni slučaj je polazišna točka; slučaj majke koja, u potpunom očaju, odlučuje ubiti svoju djecu i oduzeti sebi život — ali preživi.

Taj suvremeni slučaj čedomorstva djeca prepliću s Euripidovom Medejom. Ponavljanjem scena iznova i iznova, tumačenjem drevnih i suvremenih likova i seciranjem groznih nasilja kroz uznemirujuće rekonstrukcije, djeca se žele suočiti s vječnom sudbinom tragičnog. Kako sami razmišljaju o obiteljskoj povijesti, o prvoj ljubavi i prvim susretima sa smrću, o željama za budućnost i strahovima od kraja svijeta koji nas sve proganjaju? Kako se nose s radikalnom moći Medeje — s tragedijom općenito? Djeca, osuđena na šutnju u klasičnim tragedijama, ovaj put konačno imaju svoj glas.

image

predstava Medeja

/Press

Mjesto zločina je jednako svakodnevno koliko je i tragično i opasno: vlastiti dom. Kuća i vremenski izobličeni pejzaž na sceni upleteni su u širi svijet putem filmskih projekcija. Taj svijet uz pomoć kompozicija skladatelja Elie Redigera ponekad izgleda kao da zrači nevinošću, a ponekad kao da tone u distopijsku nelagodu. Osim sumornih tabloa koji naglašavaju usamljenost likova, Rau — zajedno sa svojim dugogodišnjim snimateljem Moritzom von Dungernom - donosi još jednu nevjerojatno uspjelu sintezu filma i kazališta", stoji u najavi.

Redatelj, novinar, esejist i predavač Milo Rau studirao je sociologiju, njemački jezik i romanistiku u Parizu, Zürichu i Berlinu. Godine 2007. Rau je osnovao kazališnu i filmsku kuću pod nazivom Institute of Political Murder/Institut političkog umorstva (IIPM), koju od tada vodi kao umjetnički ravnatelj. Međunarodnu slavu stekao je svojim re-kreacijama: studijama slika, govora i društvenih odnosa putem detaljnih imitacija u obliku kazališnih scena. Kako počiniti genocid (Hate Radio/ Radio mržnje), kako podići revoluciju (The Last Days of the Ceausescus/ Posljednji dani Ceausescua) ili kako raspiriti ksenofobiju (Breivik Statement/ Breivikova izjava). U svojim djelima postavlja pitanja kako televizija, populizam i pop glazba utječu na nas i oblikuju nas, kako se takva apstraktna retorika može prikazati na sceni i kako je onda mi razumijevamo te kakav je njezin učinak na nas, publiku.

Njegove predstave, kampanje i filmovi (Montana, City of Change/ Grad promjena, The Moscow Trials/ Moskovska suđenja, The Zürich Trials/Ziriška suđenja, The Civile Wars /Građanski ratovi, The Dark Ages / Mračne godine, The Congo Tribunal /Sud u Kongu) bili su pozvani na najvažnije nacionalne i međunarodne festivale, kao što su Festival u Avignonu, Berliner Theatertreffen i Kunstfestival u Bruxellesu. Od ove godine vodi jedan od najvažnijih kazališnih festivala Festwochen u Beču.

Nina Rajić Kranjac režira predstavu "Solo" koja 1. listopada igra u GDK Gavella.

"‘Solo‘ je jedan od najblistavijih kazališnih radova u Sloveniji u posljednjih nekoliko sezona. Kritičar Primož Jesenko napisao je da Solo ‘bijesan, ali ne očajan krik generacije koja odbacuje protokole sistema čiji bi trebala postati dio. To objašnjava sve psovke, bijesno odbacivanje i negiranje eminentnih imena lokalne i internacionalne scene, uključujući Petera Steina. Protagonisti jednostavno gube živce i prekidaju s ljubaznim zadržavanjem teatra prethodnog stoljeća jer žele ići naprijed. Kao generacija ‘potomaka‘, nisu naslijedili ništa konkretno osim sjene divova teatra, a ta sjena im stoji na putu. Svijet se uronio u oblik vampiriziranog kapitalizma koji tolerira teatar autonomnog mišljenja kao dekorativni privjesak. Zato ‘Solo‘ ne štedi ništa, kao višeslojna četverosatna predstava koja ne postavlja ni vremenska ograničenja sama sebi, već dopušta da vlada intuicija. Napetost se održava jer je pripovijedanje perpetuirano naizgled beskrajnim improvizacijskim instinktom, što je sinonim za kolektivno samopouzdanje i izvanredan duh izvedbe. [...] Ovo nije mladost čiji je bijes samo poziranje, bez razloga, već su oni grupa koja usavršava vještinu potiskivanja neke vrste gotovo ontološkog bijesa", poručuju organizatori.

Nina Rajić Kranjac (1991) privukla je pažnju javnosti još kao studentica. Njena prva profesionalna predstava Govor ptica (Glej, 2015) donijela joj je nagradu za najbolju mladu redateljicu na MESS-u. Godine 2017. je magistrirala kazališnu režiju pod mentorskim vodstvom Tomija Janežiča, s kojim je radila kao asistentica režije na nekoliko predstava. Režirala u većini slovenskih institucionalnih kazališta, a njene predstave su uvrštene u programe vodećih festivala na kojima su često i nagrađivane. Uz predstavu ‘Solo‘, izdvajaju se njezini Požari prema tekstu Wajdija Mouawada, Mrakijada i Anđeli u Americi.

Shakespeareova "Macbeth" u režiji Johana Simonsa igra 4. listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih.

"Redatelj Johan Simons i njegova sjajna glumačka ekipa pitaju se može li jedna od najkrvavijih tragedija Williama Shakespearea biti smiješna, ulaze u kompleksan izvedbeni proces i na kraju stvaraju briljantno kazalište. Simons zapravo tumači “Macbetha” kao prototip kazališta apsurda. Upravo je to ono što je ova horor drama sa svim svojim nevjerojatnostima, sklonošću nadnaravnom i okrutno grotesknom oduvijek bila.

Zamislivši je kao farsu, tragedija sjaji novim sjajem. Marina Galic, Jens Harzer i Stefan Hunstein igraju sve uloge i koriste brze prijelaze s jednog lika na drugi kao prilike za apsurdne gegove. Kao tužni klaunovi, oblače kostime različitih Shakespeareovih likova, dok stalno naslućuju besmisao sveg tog pokolja i suludog stremljenja uspjehu, slavi i moći. To njihovim likovima daje iznenađujuću i, unatoč svojoj surovosti, dirljivu ranjivost. ‘Lijepo je ružno, a ružno je lijepo‘, objavljuju vještice na početku drame. Simons i njegova glumačka ekipa čine da ova obrada savršeno funkcionira. Tragično je komično, a komično je tragično", objašnjavaju.

image

predstava Macbeth

/Armin Smailović
image

predstava Macbeth

/Armin Smailović

Johan Simons je istaknuti nizozemski kazališni redatelj poznat po inovativnim i utjecajnim doprinosima europskoj kazališnoj sceni. Rođen je 1946. godine u Heerjansdamu, karijeru je započeo kao plesač na Rotterdamskoj akademiji, a kasnije se obrazovao kao glumac na Akademiji za kazalište u Maastrichtu. Suosnivač je skupine ZT/Hollandia koja je postala jednom od najvećih kazališnih kompanija u Nizozemskoj.

Simons se nakon uspješnog razdoblja preselio u Belgiju kako bi vodio NTGent i uveo nove umjetničke smjerove. Tijekom tog perioda stekao je priznanje režirajući adaptacije djela autora poput Arnona Grünberga i Michela Houellebecqa, kao i klasičnih drama i filmskih scenarija. Od 2010. do 2015. godine, Simons je bio umjetnički direktor münchenskog Kammerspielea. Posebno se istaknula njegova režija “Dantonove smrti” Georga Büchnera, za koju je 2014. godine dobio njemačku kazališnu nagradu DER FAUST. Umjetnička karijera Johana Simonasa nastavila se u Ruhrtriennalu, čiji je direktor od 2015. do 2017. godine, a 2018. preuzima umjetničko vodstvo Schauspielhaus Bochum, gdje su njegove adaptacije “Woyzecka”, “Hamleta” i “Macbetha” dodatno učvrstile njegov ugled kao vizionarskog redatelja. Tijekom cijele karijere, Johan Simons je slavljen zbog hrabrih interpretacija, inovativne upotrebe prostora i predanosti istraživanju dubokih ljudskih tema putem kazališta. Njegovim prvim gostovanjem u Zagrebu, nastavljamo liniju predstavljanja velikih majstora domaćoj publici.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. studeni 2024 16:19