VELIKI PUCCINI

Svirao je po krčmama na lošem glasu, a onda postao legendarni skladatelj i švaler. Otimao je tuđe žene i komponirao genijalno

Giacomo Puccini, 1858 –1924

 Heinz-dieter Falkenstein/imagebroker/profimedia/Heinz-dieter Falkenstein/imagebroker/profimedia
Giacomo Puccini (1858-1924) tema je izložbe u HNK Zagreb na kojoj će Lana Kos i Filip Filipović zapjevati u čast iznimnog kompozitora ludog života

Jedini pravi nasljednik Verdija, autor najpopularnije arije svih vremena, arije Nessun Dorma iz "Turandot", koju je 1990. godine na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Italiji na stadionu pjevao Luciano Pavarotti, bio je iz obitelji crkvenih orguljaša i ne previše ambiciozan momak. Svirao je klavir po krčmama, gostionicama i kućama na lošem glasu, sve dok nije čuo Verdijevu ‘Aidu‘. Onda se ‘otkačio‘ i postao skladatelj, neponovljiva opusa.

Giacomo Puccini (1858-1924) je nakon Verdija potvrdio da je opera je "igra" u kojoj fantastični pogoci počinju s "T" (Turandot, Tosca, Trubadur, Traviata), a pobjeđuje – Italija, a ne Njemačka, kao u nogometu. Puccini je pisao malo što osim opera, pa se ruski kompozitor Dmitrij Šostakovič, kompozitor kultnog valcera, bio našalio kako je Giacomo očajan skladatelj i divan kompozitor opera.

Puccini je simbol za božanstvenu melodioznost, djela visokog emotivnog napona i guste orkestracije. Radio je uglavnom s libretima u kojima je u središtu bilo žensko pitanje; kroz gorde protagonistkinje (Tosca, Turandot), podčinjene jadnice, poput gejše, sirotice s Montmartrea, časne sestre ili kurtizane velikog srca (Madama Butterfly, Sestra Angelica, Magda iz "Lastavice"), žene herojskih kvaliteta ("Čedo Zapada") ili one razapete između muškaraca ("Plašt", "Manon Lescaut"). Skladao je na ženske teme jer je žene izvrsno poznavao, bio je serijski švaler, otrov za srdašca, uzurpator tuđih zakonitih gospođa. Puccini je živio za ljubav, putovanja i automobile.

Puccini je rođen u obitelji katedralnih kapelnika u talijanskoj Lucci, kao neposlušno i neambiciozno dijete. Obitelj je bila razočarana njegovim kasnijim intimnim životom.

Godine 1884. Puccini se upoznao s Elvirom Bonturi Gemignani, suprugom školskog kolege Narcisa Gemignanija. Oteo je prijatelju Elviru, s kojom je dobio dijete i s kojom se i vjenčao 1904., nakon što je njezin prvi suprug umro. Gospođa Elvira bila je riječita i naprasita, a muž Giacomo ženskar. Imao je vezu s Giuliom Manfredi, rođakinjom svoje služavke Dorije, veza je rezultirala rođenjem Puccinijeva izvanbračnog sina. Puccinijeva supruga Elvira mislila je da je, pak, sluškinja Doria ljubavnica njezina muža, pa je navalila na jadnicu, prokazala je javno i izvrijeđala, što je rezultiralo time da se Doria, koja je bila djevica, otrovala. Puccini se onda navodno opet zaljubio u udanu ženu, učiteljicu Corrinu, koja je prema nekim teorijama bila inspiracija za "Madamu Butterfly", no sve je to trajalo dok njezin muž to nije otkrio. Naravno, bilo je u Puccinijevom životu i navodnih afera s pjevačicama, barunicama, ženama bankara, o kojima nema previše dokaza. Svijet ove godine žali što skladatelja Giacoma Puccinija više nema među živima, već stotinu godina, a baš na dan 100. godišnjice smrti, 29. studenoga, glazbena kritičarka i urednica Zrinka Matić priredit će u foyeru nacionalne kazališne kuće u Zagrebu izložbu koja obuhvaća Puccinijev repertoar u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, u zagrebačkoj Operi, u okviru negdašnjega Hrvatskog zemaljskog kazališta, Kraljevskog zemaljskog hrvatskog kazališta, potom Narodnoga kazališta, Hrvatskoga državnog kazališta u Zagrebu i naposljetku Hrvatskoga narodnog kazališta.

image

Puccini, Giacomo (1858–1924). Partitura opere ‘La Boheme‘

Akg-images/Akg-images/Profimedia/Akg-images/akg-images/profimedia

Kako tumače iz HNK, Zagreb je od Puccinijevih opera prvo postavio "La Bohème", samo dvije godine nakon torinske praizvedbe 1896. godine. Ona će do danas ostati najomiljeniji Puccinijev naslov zagrebačke publike. To što je libreto koji govori o teškom životu slikara na Montmartreu u skoro 130 godina postao asocijacijom kič iz suvenirnice u kojoj se prodaju drangulije s motivima impresionista, nema veze. Glazba je nenadmašna i filmska, zato što su filmski kompozitori zlatnog Hollywoda učili upravo od Puccinija, koji to razdoblje nije doživio.

"Madama Butterfly" i "Tosca" imaju prve zagrebačke izvedbe 1910. i 1911. godine, dok je "Čedo Zapada" prvi je put u Zagrebu predstavljeno 1916. godine, šest godina nakon praizvedbe u New Yorku. Puccinijeva smrt 1924. potresla je cijeli glazbeni svijet, a 1926. u Zagrebu je postavljena je "Manon Lescaut", sljedeće godine sve tri jednočinke opernoga Triptiha – "Plašt", "Sestra Angelica" i "Gianni Schicchi", a 1928. postavljena je i "Turandot", dvije godine od svjetske praizvedbe u Milanu. Jedino je "Lastavica" doletjela u Zagreb 2021. godine.

"Osim njegovih dviju ranih opera, Vila i Edgara, koje se smatraju više kuriozitetima nego repertoarom i koje u Zagrebu još nisu prikazane, Puccinijeve su opere na zagrebačkoj sceni imale veliki život", kaže se u najavi izložbe na dan Puccinijeve smrti i na bivši Dan Republike. Zrinka Matić će izložbom "Puccini 100 – Puccini u zagrebačkoj Operi" pokazati neprekinuti tijek predstava Puccinija u zagrebačkoj Operi. U sklopu otvorenja izložbe prvaci Opere HNK Zagreb Lana Kos i Filip Filipović izvest će program Puccinijevih arija iz opere "La boheme", uz klavirsku pratnju Helene Borović.

- Verdiju tradiciju opera s ljubavnim trokutom nastavio je i Puccini, s naglaskom na tragičnim sudbinama heroina, od Mimi, koja, poput Violette Valléry, umire od tuberkuloze, Cio-Cio-San i Sestre Angelice, koje stradaju od vlastite ruke, ili Tosce, koja kao u najboljem Tarantinovu filmu, skončava skakanjem s dvorca Sant‘ Angela, kao posljednja od tri protagonista čiji životi završavaju tijekom iste opere. Iako rjeđe, tu su i sretne ljubavne priče, poput one Laurette i Rinuccija u operi "Gianni Schicchi" ili Calafa i Turandot- tumačio je nedavno za Jutarnji list maestro Darijan Ivezić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 18:16