U tijeku su pripreme za novu opernu premijeru u zagrebačkom HNK, a ovaj put je to velika opera češkog kompozitora Antonína Dvořáka, "Rusalka", u kojoj će nacionalna prvakinja Dubravka Šeparović Mušović tumačiti ulogu Ježibabe.
- Naslovni lik, Rusalka, vila je koja sa svojim sestrama živi na jezeru i jednog dana se zaljubila u Princa koji je redovito dolazio na obalu. Zbog njega je poželjela biti čovjek kako bi se njena ljubav i ostvarila. Nakon što je Ježibaba pretvori u čovjeka, ubrzo se sprema i vjenčanje s Princom. No, Rusalka ne može govoriti, hladna je i Princ se ubrzo zaljubljuje u vatrenu Kneginju. Na kraju se Rusalka vraća svojim sestrama u jezero, ali nije više ni vila ni čovjek, već potpuno izgubljena. Princ joj se vraća i traži da ga poljubi, no oboje su svjesni da će od tog poljupca i umrijeti što se na kraju i događa - protumačila je libreto ove opere mezzosopranistica.
Potkapacitirani otac
U zagrebačkoj Operi ovom poznatom temom bavi se redateljica Caterina Panti Liberovici, kojoj je ovo treća režija u HNK, prva je bila Bellinijeva opera "Capuletti i Montecchi", potom "Medij" izveden u Maloj dvorani Lisinski, u vrijeme pandemijskih mjera.
- Redateljica u centar "Rusalke" stavlja lik Ježibabe, naglašava lik oca Vodnika i teške međuobiteljske odnose koje se temelje na nerazumijevanju, odnosno patrijarhalnom odgoju u kojem za darovite i drugačije nema spasa. Rusalka je djevojčica koja želi drugačije, više, koja želi ostvariti svoje snove i potražiti vlastiti identitet.
Na tom putu najveće zapreka joj je vlastiti otac (Vodnik) koji je ne razumije, niti se želi približiti Rusalki jer ne može, odnosno nema kapaciteta da bi iskoračio iz vlastite uloge velikog oca, pa mu je jednostavnije Rusalki određivati da se uljulja u sudbinu koja je namijenjena njezinim sestrama, a to je lagani život s predvidivim okolnostima.
Njegova okrutnost u umanjivanju želja i potreba vlastite kćerke toliko je destruktivna, da umjesto toplog i razboritog razgovora, Rusalka utjehu traži u Ježibabi - govori Dubravka Šeparović.
U ovoj produkciji lik Ježibabe je prikazana, dakle, posve drugačije, nastavlja.
- Ona nije zla vještica koja prijeti i proklinje Rusalku zato što želi biti drugačija. Ježibaba je žena, koja je i sam nekoć bila Rusalka, koja je željela više i drugačije od udobnosti obiteljskog doma, naslijeđenih sudbina i obrazaca. Ježibaba je sama prošla mukotrpan put pronalaženja identiteta i na tom putu zadobila je i velike traume, iskušenja, ali i oslobođenja. Ona je lik koji upućuje i prati Rusalku u potrazi za sobom, svjesna je svih zapreka koje ju čekaju, ali taj se put treba odraditi. Zna da će na tom putu sresti velike izazove, ali Rusalka ima i želju i snagu da pronađe sebe. Ljubav Rusalke prema Princu ovdje je simbolična snaga, jer ljubav je ona koja najviše pokreće, dok se na putu ne prepriječi destruktivna Kneginja - govori mezzosopranistica.
A koga simbolizira Kneginja?
- Ona simbolizira sve one koji nas kroz smiješak, lijepe riječi navode na destrukciju i rušenje svega što je dobro i lijepo, a to je prvenstveno ljubav. Ježibaba je, s druge strane, simbol žene koja se ostvarila u svojoj punini i koja nije "žena od" već samo žena i to je posve dovoljno. Često su takve žene upravo i danas nazivane vješticom, jer one nemaju potrebu za zaštitom od muškarca, zajednice, obitelji. One su prošle put do svoje samostalnosti na kojem su puno naučile, one su pune rana, koje su zacijelile, ali ponekad ponovno i prokrvare. Ježibaba je žena koja živi puninu života bez maske i opterećenja - reći će Dubravka Šeparović Mušović.
Opera ‘Rusalka’ je bojama i atmosferom odredila uređenje staklenika u primadoninom domu, u kojem je, pored tapiserije što simbolizira šumu, Dubravka Šeparović osmislila srebrne zavjese kao simbol vode, te tepih kao njezin odraz.
- Ova produkcija privući će mlade majke, očeve i djevojke, imat će prilike kroz radnju opere koja traje oko dva sata vidjeti jedna put nečijeg sazrijevanja i sigurna sam da će puno naučiti. Opera je namijenjena svima koji osjećaju da su drugačiji, ali još se boje to pokazati. Namijenjena je očevima koji su naslijedili staromodne obrasce u kojima je otac glavni, ali nije glavni kad su emocije, empatija i razumijevanje na dnevnom redu. Ova opera je za majke i kćeri koje su zaglavljene u vlastitom košmaru i ne znaju kako dalje. Zagrebačka "Rusalka", nakon "Judite", opet razmatra žensku temu, ali na drugačiji način. Rekla bih da je i sama Judita prvo prošla put Rusalke. Odnosno, velika djela traže i velika odricanja i trpljenja, ali taj put vodi osobnoj slobodi i spoznaji. Nije za svakog. Treba se odlučiti biti "žena" ili "žena od..." - zaključuje mezzosopranistica.
Komentari
0