DRUGA STRANA PRIČE

ZLATKO VITEZ 'Nisu mi dali da režiram Glembajeve u kazalištu u kojem sam se zaposlio još 1971.'

Zlatko Vitez
 Marko Todorov / CROPIX
 

Zlatko Vitez (69) izašao je ovaj tjedan iz slavljeničke podjele Krležinih “Gospode Glembajevih” u Gavelli u kojoj je trebao igrati Ignjata Glembaya, pater familiasa Krležine aristokratske obitelji u raspadu, i to u povodu 50 godina svoga glumačkoga rada.

Razlog izlaska iz “Glembajevih” u režiji Mira Međimorca, u kojoj barunicu Castelli igra Nataša Janjić, a Leonea Amar Bukvić, je Vitezovo krajnje nezadovoljstvo sa scenografijom Zlatka Kauzlarića Atača. Umjesto njega, u Gavellinu podjelu, u ulogu Ignjata, došao je glumac i bivši šef kazališta Darko Stazić.

- Ne znam što bih rekao. Novine su u četvrtak donijele uglavnom točne razloge i samo jednu podvalu, a ta je da sam bio nezadovoljan Amarom Bukvićem. Zadovoljan sam bio s Amarom, apsolutno. Riječ je u Gavellinim ‘Glembajevima’, općenito o sjajnoj glumačkoj ekipi, tu su Nataša Janjić, Ozren Grabarić, Sven Medvešek, Darko Milas, Dijana Vidušin i svi su izvanredni. Dio proba imali smo u Histrionskom domu zbog rasula tehničkih uvjeta u Gavelli; gradnje nove kazališne scene i Gavellinih večeri koje su bile u listopadu.

Dobro, krenimo ispočetka. Obljetnički “Glembajevi” u Gavelli krenuli su nakon ideje Mani Gotovac da vi, dok vas noge drže, morate odigrati još Ignjata Glembaya i Maestra u Marinkovićevu “Kiklopu”. Potom je došlo do dogovora s Gavellom, vašim matičnim kazalištem, za slavljeničke “Glembajeve”...

- Da, činjenica je da je Mani Gotovac napisala poduži tekst o meni za moju slavljeničku monografiju o 50 godina umjetničkog rada, koja tek treba izaći, i da je riječ o njezinu poticaju. Svoje karijeru ja sam, naime, započeo u Gavelli davne 1971. u predstavi ‘Samoubojice’ u režiji Božidara Violića. Bio sam u Gavelli u angažmanu sve do kraćeg prekida 80-ih. Vratio sam se 1983. upravo u ‘Glembajeve’ u režiji Petra Večeka, gdje je Šerbedžija igrao Leonea, a ja Silberbrandta.

Onda je uslijedila moja politička karijera, savjetnika predsjednika za kulturu, saborskog zastupnika, ministra kulture. No i kao funkcioner sam glumio. Dvijetisućitih se opet vraćam u Gavellu, ali manje kao glumac, a više kao redatelj: režirao sam i igrao u tri predstave po Krleži, u ‘Kroatenlageru’, ‘Povratku Filipa Latinovicza’ i ‘Areteju’, i nakon toga sam otišao u prijevremenu mirovinu da bih završio Histrionski dom i posvetio se družini.

Notorno je da je kazalište Gavella, u kojem ste ostvarili sve svoje amblematske dramske uloge, logično mjesto za izvođenje vaših slavljeničkih “Glembajevih”. No je li točno da ste upravo vi izabrali redatelja Miru Međimorca koji je potom odabrao scenografa Zlatka Kauzlarića Atača, čiji vas je scenografski rad motivirao na odlazak?

- Ja sam predložio najboljeg hrvatskog redatelja, a to je Paolo Magelli, upravo zbog naše nekadašnje suradnje na ‘Ujaku Vanji’. No Paolo se otprije dogovorio da u Gavelli u rujnu radi ‘Malograđane’ i termini su se poklapali. Onda smo ja i direktor Gavelle Dražen Ferenčina došli do rješenja da redatelj bude Miro Međimorec.

Moram reći da sam otpočetka bio protiv toga da scenografiju radi Atač, što o sam i redatelju rekao. Atač je vehementan umjetnik, likovnjak koji gleda da sebe stavi u prvi plan. A ‘Glembajevi’ su komad koji uopće nije atraktivan za razigravanje scenografa: prvi čin je salon s pogledom na teatar, drugi gostinjska soba, a treći odar sa starim Ignjatom. ‘Glembajevi’ su prvenstveno glumački, ne redateljski ili scenografski komad. Tražio sam da 4. listopada Atačevu scenografiju vidim na sceni, da je kao slavljenik odobrim. Ravnatelj Gavelle mi nije tu priliku pružio, iako je dobio dodatni novac za moju slavljeničku predstavu. Prvi put sam, ali samo dio scenografije, vidio tek 26. listopada, i odmah sam se pobunio.

Zašto vam je smetala ta scenografija?

- Atač je zauzeo cijelu pozornicu praktikablima i glumci odlično napisane uloge nemaju gdje igrati. Tu su zatim dijapozitivi, videoprojekcije, uglavnom pogrešno eksperimentiranje s pogrešnim tekstom jer jak tekst ne guši se s agresivnim scenografijama. Počeo sam dolaziti na probe s teškom mučninom, lošim osjećajem i rekao sam redatelju - iz pozicije ne samo glumca, nego i nagrađivanog redatelja, redatelja koji je, između ostalog, nagrađen nagradom Krležinog fonda za ‘Krležijadu’ - da neću igrati u proslavi njegova koncepta nego u proslavi moje glumačke obljetnice.

Da neću biti zbijen na prosceniju zbog Atačeve piste na sceni i da neću kao postariji gospodin po nekim štengama hodati gore-dole u mraku. Jednu takvu predstavu Atač je upropastio 1979. kada nas je na Schillerovim ‘Razbojnicima’ stavio u nemoguću poziciju, kosinu prekrivenu metalom, tako da je sve padalo na premijeri i na kraju sam, glumeći u tom Schilleru, uganuo nogu.

I nije bilo nikakvog kompromisnog rješenja?

- Jedan od izlaza je bio da ja preuzmem režiju, da pronađem novog scenografa i da se premijera prolongira za mjesec dana. No direktor kazališta Ferenčina nije pristao da se premijera odgodi. Inzistirao je da premijera bude 6. prosinca. Ja mislim da je trebao pristati na moje uvjete, ako je htio predstavu sa mnom kao slavljenikom, a ne da on fura svoje uvjete. Iako se u novinama, tako zasad ne izjašnjava, Ferenčina je također protiv Atačeve scenografije, možda se čak i gore od mene o njoj izražava.

Hoćete reći da je Atača kao scenografa pregazilo vrijeme?

- Ha, možda je i mene kao glumca pregazilo vrijeme. Dubrovčani imaju jednu izreku... ‘ako je vrijeme ludo, nijesam ja’.

Je li vas netko od kolega zvao nakon prvih tekstova u novinama?

- Zvali su neki koji su ogorčeni, konsternirani i smatraju da je sve što se dogodilo besmisleno. Da je besmisleno da predstava ide na repertoar bez mene, a stavljena je na repertoar zbog mene. To se na latinskom zove contradictio in adjecto.

Umjesto vas, Gavella je za Ignjata sada u podjelu uzela Darka Stazića. Biste li mu vi dali ulogu Ignjata, da ste redatelj?

- Ansambl Gavelle nema Ignjata. Ne bih nikad dao Staziću tu ulogu. On nema iskustvo velikih uloga. Osim Lembacha u predstavi ‘U agoniji’ na Sceni Ribnjak, kojeg je pristojno i lijepo odradio.

Hoćete li naknadno raditi “Glembajeve” u Histrionskom domu?

- Ne, to nije za histrionsku scenu. To je ili za Gavellu ili za HNK. Ako me pozove Brezovec u svoje ‘Glembajeve’ u kojoj samo muškarci glume, odmah kažem, nudim mu se i igrat ću Angeliku, haha. A ‘Glembajeve’ ćemo u Histrionima raditi ako Mada Peršić bude barunica, a vi sestra Angelika.

Tzv. šank linija u kazalištu kaže da ste vi protežirali Dražena Ferenčinu da dođe za direktora Gavelle?

- Da, ja sam Bandićev savjetnik za kulturu i ja sam bio za to da bude direktor.

Neki na šank liniji smatraju da bi ovaj događaj mogao ugroziti njegovu poziciju i da će njega moguće zamijeniti jedna ugledna glumica?

- Svi smo mi Mali leteći medvjedići, svi mi letimo... A ako dođe ugledna prvakinja, garantiram vam da će sve letjeti, da će biti ‘opšti haos’, što kažu Srbi.

Šank linija veli i da je vaša supruga zapravo bila protiv vaše uloge Ignjata?

- Moja žena nije protiv Miroslava Krleže i Ignjata Glembaya, nego se moja žena boji za moje zdravlje, i to nije od jučer nego više od 44 godine. Ona niti u jednom trenu nije rekla nemoj to igrati.

HRT radi dokumentarni film o vaših 50 godina rada, traje snimanje, a pripremate i muzičku večer 21. prosinca u povodu jubileja...

- Dokumentarac se upravo snima, priču predvodi gospođa Jasmina Božinovska-Živalj, film će trajati neki sat vremena. Muzička večer u Histrionskom domu bit će s vrlo atraktivnim gostima iznenađenja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 16:31