U KEREMPUHU

‘Godo na usijanom limenom krovu’: Dobri glumci u šablonskom i dosadnom prikazu tranzicije

Gostovanje Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada donijelo je i predstavu “Godo na usijanom limenom krovu”, po tekstu Branka Dimitrijevića i u režiji Nikole Zavišića. Nisam čitao tu suvremenu dramu-komediju, a ono što sam čuo sa scene nije me oduševilo.

Raznesu posrednika

Posrijedi je šablonski prikaz tranzicije u neuređenoj zemlji koju ovdje predstavlja neboderska terasa na kojoj se nalaze šetero mlađih ljudi, da piju i da maštaju. Na toj terasi trebao bi niknuti stan, nadogradnja sumnjiva, koju poduzima stanoviti posrednik kojeg upola predstave, čuje se eksplozija “odozdo”, raznesu skupa s džipom.

Nikola Zavišić nagruvao je u osamdeset minuta predstave mnogo gegova, zvučnih doskočica i rastrčanog mizanscena pa je donekle ublažio dosadu teksta, izbivši iz njega pritom realističnu osnovicu i učinivši ga manje razumljivim. Šestero mlađih glumaca prebrzo “protrčava” kroza zbivanje, sigurno i lako, što je očekivano s obzirom na to da igraju ovaj komad od 2008. Tri glumice i tri glumca djeluju zapravo skladno, a ovdje im je bio izazov što se publika baš ne smije, jer ne razumije kontekst. Energičan i discipliniran Nenad Pećinar kao Godo na mene je ostavio najsnažniji dojam.

Veći uspjeh kod publike postiže Igor Pavlović (ovdje Ozi), šarmantno prosijed, dosta visok i ležeran. Mladi Marko Savić kao Miki također je talentiran, ali još bez scenske individualnosti. Od glumica, najviše mi se svidjela omalena Jovana Mišković u ulozi Maje. Krasi je snažan alt, izražajno lice i mnogo energije.

Ne bi preživjela

Marija Medenica kao Tamara također je dobra, ali odlikuje je ponešto ružnjikav glas, na rubu falseta, koji kao da je stvoren za animirane filmove. Sanja Ristić-Krajnov kao Vesna, još jedna sitna žena, najmanje se u ovoj predstavi ističe.

Dizajn scene i kostima potpisuje Ivana Vasić. Scena je naprosto ograda te štrikovi s ponešto veša i antene. Sve skupa stane u automobil. I redatelj i glumci napravili su zaokružen, ali ne i dojmljiv rad. Ne vidim, međutim, koga bi ova predstava u Zagrebu mogla zanimati osim profesionalaca željnih novih glumačkih i redateljskih lica. Da je uvrstiš u repertoar Kerempuha, teško da bi preživjela prvu sezonu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 22:32