Književni festival

20. Festival europske kratke priče sinoć otvoren razgovorom putem Zooma s Paulom Austerom

S Paulom Austerom su preko Zooma razgovarali Tomislav Brlek i Roman Simić
 
 Damjan Tadic/Cropix
"Pisanje je za mene nužnost. Kad bih znao objasniti zašto je tako, tada to više ne bi bila nužnost", rekao je Auster

Virtualni susret s američkim piscem Paulom Austerom otvorio je u nedjelju u Kinu Tuškanac 20. Festival europske kratke priče razgovorom o knjigama i pisanju, identitetu, samoći i traganju, provodnim motivima njegova opusa, koji se nadovezuju na ovogodišnju festivalsku temu "Otoci".

Razgovor s autorom vodili su putem Zooma umjetnički voditelj FEKP-a Roman Simić i Tomislav Brlek s Katedre za opću povijest književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Simić je uvodno istaknuo kako je riječ o jednome od najvećih suvremenih, ne samo američkih, već i svjetskih književnika. U svojim se knjigama Auster bavi temama sudbine, samoće, nasljeđa, identitetske potrage za sobom, dok se s druge strane nalazi poriv da se otisne i dotakne, da se dođe do drugog ljudskog bića, a time i do samoga sebe, rekao je Simić. Stoga je upravo on savršen odabir za otvorenje festivala čije se ovogodišnje izdanje bavi motivima samoće i izolacije kroz središnju temu "Otoci", dodao je.

Auster je kazao kako njegov odnos prema svijetu najbolje ilustrira rečenica "svijet je u mojoj glavi, a moje tijelo je u svijetu". "Smatram da sve proizlazi iz te premise, ona mi se čini dobrom definicijom dualnosti koju svi mi živimo od trenutka kad postanemo svjesna bića pa sve dok ne umremo."


Njegove knjige, kako je istaknuo, uvijek dolaze iz nekog mjesta iznutra, "kao osjećaj, impuls, nešto što počinje kipjeti u meni". "Pisanje tada za mene postaje nužnost. Pretpostavljam da, kad bih znao objasniti zašto nešto za mene postaje nužnost, tada to više ne bi bila nužnost", rekao je.

Paul Auster (1947.) napisao je dosad 18 knjiga. Proslavio se "Newyorškom trilogijom", ciklusom triju slabije povezanih (anti)detektivskih romana koji čine naslovi "Stakleni grad" (1985.), "Duhovi" (1986.) i "Zaključana soba" (1986.). Objavio je i knjigu odabrane korespondencije s J.M. Coetzeejem, te četiri knjige poezije, a pisao je i knjige ogleda te scenarije, od kojih se ističe onaj za kultni film "Dim" (1995.) Waynea Wanga.

Pisac je istaknuo kako je oduvijek znao da želi pisati romane, ali je ipak, još od svojih tinejdžerskih godina, pisao i poeziju i prozu. Nakon studija na sveučilištu Columbia u New Yorku živio je u Parizu, gdje je radio kao prevoditelj s francuskog, što mu je pomoglo u proznom sazrijevanju, rekao je. U svojim se djelima, među ostalim, bavi traganjem za identitetom i novim mogućnostima književnog oblikovanja, pitanjem sebstva i pisanja o sebi.
"Ritam je u umjetnosti ključan. Ako uvijek imate isti ritam, postat ćete zamorni. Stvarati umjetnost znači neprekidno se suočavati s neuspjehom. Radiš dalje kako bi bio bolji", istaknuo je.

Austerova posljednja do sada objavljena knjiga je "4321" (2017.), jedna, kako je rekao Tomislav Brlek, "kubistička autobiografija", rekonstrukcija života na prvi pogled jako različita od svih njegovih prethodnih knjiga, na čijoj se svakoj stranici prepoznaje "onaj Paul Auster kojega znamo iz ranijih knjiga".
Udaljavanje od poznatog obrasca Auster je objasnio time što je ova knjiga, za razliku od svih prethodnih, koje su mu dolazile "u organskom obliku" te bi se njihova forma iskristalizirala kao rezultat materijala, nastala kao rezultat ideje o formi: palo mu je na pamet da napiše knjigu o četiri varijacije istoga života.

Auster je posvjedočio da za tu knjigu nije pisao ni bilješke, već samo spisao i pisao, te da je mislio da će mu trebati otprilike sedam godina ali je pisao sedam dana u tjednu i napisao knjigu u 3,5 godine, napomenuo je Auster. Kad ju je počeo pisati imao je 66 godina, i čitav je proces bio, kako je rekao, sličan trčanju brzog maratona.

U svojem prvom susretu s hrvatskom čitateljskom publikom, Auster se dotaknuo i tema američke politike, bivšeg predsjednika Donalda Trumpa čiji je dolazak na vlast, kako je rekao, uništio sav optimizam izazvan odabirom njegova prethodnika Baracka Obame, kao i niza drugih aktualnih tema, upozorivši na snažno jačanje političke desnice i obnovu fašizma.

Također je otkrio da je upravo dovršio svoju najnoviju knjigu u kojoj s bavi Stephenom Craneom, američkim piscem koji je umro 1900. godine, kad je imao samo 28 godina i bio, po njegovim riječima, čovjek daleko ispred svoga vremena, čija briljantnost nikada nije u potpunosti shvaćena.

Ulomke iz romana Paula Austera čitao je glumac Vilim Matula. Dvadeseti Festival europske kratke priče održava se do 11. lipnja dijelom online, a dijelom uživo u Zagrebu, te na Visu i Hvaru na temu "Otoci". Ove godine, inozemne gošće festivala bit će i američke autorice Siri Hustvedt, Lydija Davis i Lorrie Moore, koje će se festivalu također priključiti online, a 20. FEKP ugostit će i jednog Slovenca, Andreja Blatnika.

Svoje će priče čitati i niz hrvatskih pisaca, među ostalima, Mirjana Dugandžija, Jadranka Pintarić, Edo Popović, Renato Baretić, Ivica Ivanišević, Senko Karuza, Tanja Mravak, Korana Serdarević, Zoran Ferić, Miroslav Mićanović, Sven Popović, Marinko Koščec, Kristian Novak, Olja Savičević Ivančević i Jurica Pavičić.

Na otocima će se program paralelno održati od ponedjeljka 7. lipnja do četvrtka 10. lipnja, te će se moći pratiti na YouTube kanalu FEKP-a. Kao šlag na torti jubilarnog 20. festivalskog izdanja, u petak u Vintage Industrial Baru u Zagrebu, nakon razgovora s Lydiom Davis, koncert će izvesti nagrađivani slovenski glumac i glazbenik Janez Škof.
Organizator FEKP-a je Hrvatsko društvo pisaca (HDP), a ostvaruje se u suradnji s Ministarstvom kulture i medija RH, gradovima Zagrebom, Hvarom, Komižom, TZ-om Komiže, Staroga Grada, udrugom Platforma, Tradukijem i prostorima kulture u kojima se odvija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 00:16