Čak 80 posto stogodišnjaka čine žene. Poznata znanstvenica tumači zašto je tako: ‘Ovo je glavni razlog...‘

U biološkim znanostima još uvijek postoji nešto što se naziva "muškom normom". U laboratorijima se proučava muško tijelo, od miša do čovjeka. Osim ako konkretno proučavamo jajnike, maternice, estrogen ili dojke, žena u tome nema. Prisjetite se kada ste posljednji put čuli za neko znanstveno istraživanje - neki članak o novom uvodu u pretilost, ili podnošenje boli, ili pamćenje ili starenje. Velika je vjerojatnost da tim istraživanjem nije obuhvaćena niti jedna ispitanica. To vrijedi i za miševe, jednako kao i za pse, svinje, majmune i prečesto ljude. U vrijeme kad se na ljudima počnu provoditi klinička ispitivanja nekog novog lijeka, moguće je da dotad uopće nije bio ispitan na životinjskim ženkama, piše u knjizi "Eva: Kako je žensko tijelo obilježilo 200 milijuna godine evolucije čovjeka" američka znanstvenica i autorica Cat Bohannon. Objavljena u SAD-u prije dvije godine, popularno-znanstvena knjiga "Eva", pametan, duhovit i znanstveno potkrijepljen uvid u povijest ženskog tijela, bila je bestseler New York Timesa te je dobila nagradu Foyles za publicističku knjigu 2023. godine. Krajem prošle godine izdavačka kuća Ljevak objavila je hrvatsko izdanje knjige "Eva", koja više od stoljeća i pol nakon Darwinova "Podrijetla čovjeka" nudi odvažan korektiv evolucijske priče usredotočene na muški rod.

Tko je bila Morgie?

Cat Bohannon počinje svoju evolucijsku odiseju s ranim sisavcem veličine miša koji polaže jaja. Morganucodon, odnosno Morgie, prva je od naših krznenih pretkinja koja je svoje potomke hranila mlijekom pa je ona Eva mlijeka sisavaca. Morgie je podsjećala na križanca lasice i miša, lupajući pod nogama dinosaura prije otprilike 250 milijuna godina, a bila je rašireno i iznimno uspješno stvorenje. Sljedeća na sceni je Donna (Protungulatum donnae), praštakorica naše maternice, veličine vjeverice i vjerojatni predak svih placentnih sisavaca koja se pojavila prije 66 milijuna godina nakon izumiranja dinosaura. Slijedi Purgi (Purgatorius) prije 66 do 63 milijuna godina, predak primata. Purgi je Eva percepcije primata: razlog zašto mi žene doživljavamo svijet kako ga doživljavamo.

Evolucijski put ženskog tijela zatim ide preko Ardi (Ardipithecus ramidus), najstarije dvonožne Eve, koja se kretala na dvije noge u istočnoj Africi prije 4,4 milijuna godina, Homo habilisa, Eve alata, koja se prvi put pojavila prije otprilike 2,4 milijuna godina, do Homo erectusa, prve Eve koja je napustila Afriku prije otprilike 1,75 milijuna godina. Napokon, prije približno 300.000 godina pojavio se Homo sapiens, Eva ljudskog jezika, menopauze i suvremene čovjekove ljubavi i seksizma.

Cat Bohannon: Eva - Kako je žensko tijelo obilježilo 200 milijuna godina evolucije čovjeka

Je li žensko tijelo ranjivije od muškog?

"Ideja da je žensko tijelo ranjivije sveprisutna je u mašti javnosti. Ali, u biologiji je sve jasnije da muško tijelo ima tu sumnjivu čast", piše Cat Bohannon. Navodi kako su diljem svijeta žene bolje od muškaraca u neumiranju te da više od 80 posto današnjih stogodišnjaka čine žene. Od troje ljudi koji su danas živi i za koje je pouzdano potvrđeno da su doživjeli 115 godina, sve tri su žene. Kardiovaskularne i plućne bolesti te rak su bolesti koje usmrćuju više muškaraca nego žena. Nadalje, žene imaju snažniji imunološki sustav, stoga bolje reagiraju na infekcije.

"Kada je riječ o borbi protiv napadačkih patogena, ženska tijela pobjeđuju, i to ne samo u odnosu na covid-19. Tijekom ljudskog životnog vijeka manja je vjerojatnost da će dobiti većinu infekcija. Ženke su jednostavno otpornije - sve dok nisu trudne. Tada se događaju sve vrste tjelesnih povreda, od kojih većina može dovesti do toga da rizik od smrti nadmaši rizik od smrti muških životinja. Ali, ako izuzmemo trudnoću i postporođajno razdoblje, otpornost žena ostaje istinita. Znamo da kod mnogih sisavaca, uključujući ljude, mužjaci umiru prije nego ženke, ali im se na putu češće dijagnosticira rak. To se obično pripisuje tome što imaju jedan X kromosom umjesto dva. Ali čini se da ženska otpornost funkcionira na gotovo svim razinama tjelesne organizacije", piše Bohannon.

Zašto je ljudska reprodukcija opasna?

Prije više od četiri milijuna godina hominini, preci modernih ljudi, uspravili su se i počeli hodati na dvije noge. Ardi, koja je živjela u Etiopiji, najstariji je i izvrsno očuvan fosil dvonožnog hominina. No, zašto su se preci modernih ljudi uspravili? Hod na dvije noge iziskuje manju potrošnju energije nego na četiri. Kad su oslobodili ruke, naši su drevni preci mogli skupiti i više hrane. No, jedna od posljedica prilagodbe dvonožnom hodu jest da pripadnice vrste Homo sapiens imaju najopasniji porod od svih primata.

"U usporedbi s drugim čovjekolikim majmunima, žene imaju uistinu malen zdjelični otvor, a djeca imaju uistinu veliku glavu. Kad su se ljudi razvili tako da hodaju uspravno, struktura naše zdjelice morala se promijeniti, a to je dovelo do smanjenja zdjeličnog otvora i porođajnog kanala", piše Bohannon.

Kod Ardi, koja je pola života provela na drveću gdje je imala skrovište i povremeno se hranila, to nije bio tako velik problem. No, kod Lucy, pripadnice vrste Australopithecus afarensis koja je živjela prije 3,2 milijuna godina u Etiopiji, porod je već bio teži. Kod pripadnica vrste Homo habilis te poslije modernih žena, pripadnica vrste Homo sapiens, porod je postao ozbiljan problem.

"Nije nimalo jednostavno progurati lubenicu kroz otvor veličine limuna. Porodi su zasigurno trajali sve dulje. Današnje Amerikanke rađaju u prosjeku oko šest i pol sati. Čimpanze četrdesetak minuta. Eve poput Habilis vjerojatno su bile negdje između ta dva pola. I dok se vrat maternice čimpanze treba proširiti na samo približno 3,3 cm, naš se treba otvoriti deset centimetara. I da, čovječe, to užasno boli. K tome je i apsurdno opasno: šest i pol sati teškog opterećenja rada srca, pojačanog dotoka adrenalina i pritiska prema dolje", piše Bohannon.

Hiperrealistična umjetnička rekonstrukcija australopiteka Lucy

Michal Cizek/Afp

Koji je najvažniji izum civilizacije?

Prema Bohannon, najvažniji izum naših predaka nije bila vatra ni kameno oruđe. To nije bila poljoprivreda, ni kotač ni penicilin.

"Najvažniji čovjekov izum - sam razlog zbog kojeg smo uspjeli kao vrsta - bila je ginekologija. I njome se služimo i dalje. Na temelju zapisa kojima raspolažemo - a njih postoji neočekivano velik broj, u rasponu od pisanih prikaza do drevnih željeznih spekuluma - to smo činili i u svim poznatim kulturama u povijesti. Činili smo to na raznorazne načine, uz potporu raznolikih sustava vjerovanja, ali svim čovjekovim ginekološkim praksama zajedničko je nekoliko vrlo temeljnih stvari: pokušavaju očuvati život majke i, ako je moguće, djeteta. Pokušavaju spriječiti i sanirati prekomjerno krvarenje iz maternice. Pokušavaju spriječiti i liječiti bakterijsku upalu", piše Bohannon.

S ginekologijom dolaze kontracepcija, reproduktivni izbor i razmak između poroda. "Ženska mogućnost reproduktivnog izbora nevjerojatan je skup bioloških pomagala. A kad se razvio u nešto toliko djelotvorno kao što je ljudska ginekologija, ženama se u rukama našao stvarni evolucijski stroj, koji je izravno poboljšao spremnost njihove vrste, i to još za njihova života. Ako ste u stanju manipulirati reproduktivnom strategijom tako da odgovara gotovo bilo kakvom okruženju, to znači da ćete, kao vrsta, napokon moći upravljati vlastitom sudbinom", naglašava Cat Bohannon.